Katolička Crkva u BiH

Kratak pregled

Povijesni osvrt

Iako katolici danas u Bosni i Hercegovini predstav­ljaju manjinu, među pripadnicima Islama i Pravoslavlja, povijest Katoličke crkve u ovim krajevima veoma je duga i seže čak do apostolskih vremena. Apostol Pavao spomi­nje da je njegov učenik Tit otputovao u Dalmaciju (2 Tim 4,10). Naime granica rimskih pokrajina Dalmacije i Pano­nije dijelila je Bosnu i Hercegovinu na dva dijela u pravcu istok-zapad, pri čemu je nešto manji, sjeverni, dio pripa­dao Panoniji, a južni, veći Dalmaciji. Na tom području je već u to vrijeme bilo nekoliko biskupija, na primjer: Balo­ie, Bistue, Sarsiteron (sarsiterensis), Delminium, itd., koje su pripadale metropoliji u Saloni (Solin), dok su dijelovi ovog područja pripadali susjednoj biskupiji Siscia (Sisak) i metropoliji u Sirmiumu (Srijemska Mitrovica). Propašću Zapadnog Rimskog carstva (476.) te provalama i doselje­njem avarskih i slavenskih plemena, ta je crkvena organi-za­cija posve uništena.

Hrvati su se naselili na područje današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine u VII. st. i bili pokršteni do IX. sto­ljeća. Valja napomenuti da je srednjovjekovna Bosna obuhva­ćala puno uže područje nego današnja i pružala se samo na užem području današnje središnje Bosne. Najsta­rija biskupija na području današnje BiH je ona u Trebinju, osnovana prije 1022. godine. Bosanska biskupija, koja je sigurno postojala već 1067. sa sjedištem kod današnjeg Sarajeva, od 13. stoljeća imala je svoje sjedište izvan Bos­ne, u Đakovu u Slavoniji. Za vrijeme turske vlasti, biskupi iz Đakova nisu se uopće usuđivali doći u Bosnu, nego su praktično nosili samo naslov bosanskog biskupa. Veliki dijelovi današnje BiH pripadali su u predtursko doba sus-jed­nim biskupijama u Hrvatskoj: Split, Nin, Knin, Kr­bava, Zagreb.

Od redovničkih zajednica valja posebno istaknuti do­minikance i osobito franjevce koji su u ove krajeve doš­li ubrzo nakon svoga osnutka i stekli velike zasluge za očuva­nje vjere ovdašnjih katolika. Franjevci su podigli velik broj samostana po cijeloj Bosni i okolnim zemljama koje su u to doba pripadale provinciji Bosna Srebrena, Proz­vana je tako prema čuvenom samostanu u Srebrenici.

Padom Bosne pod otomansku vlast (1463.) i Hercego­vine (1482.) započela su teška stradanja Katoličke crkve, islamizacija i nestajanje mnogobrojnih župa i samos­tana, širenje islama i pravoslavlja, a time i temeljita promjena vjerske i etničke slike BiH. Zbog nemogućnosti da biskupi pohode svoje biskupije ili njihove dijelove koji su pali pod tursku vlast, godine 1735. Sveta Stolica osno­vala je Apostolski vikarijat za katolike u Bosni i susjednim pokrajinama pod turskom vlašću. On je 1846. godine podi-je­ljen na dva apostolska vikarijata: Bosanski i Hercego­vački, i tako je ostalo sve do 1881. godine, kada je u BiH ponovno uspostavljena redovita crkvena hijerarhija. Te je godine osnovana nadbiskupija i metropolija u Sara­jevu u čiji je sastav ušla i Trebinjska biskupija te novoosno­vane biskupije u Banjoj Luci i Mostaru. Trebinj­sko-mrkanskom biskupijom trajno upravlja mostarski bis­kup kao njezin apostolski upravitelj.

Ovdašnje katolike, kao i sve druge stanovnike, poga­đale su tijekom povijesti prirodne katastrofe, pošasti zaraznih bolesti, ratovi i druga stradanja, te se broj vjer­nika stalno mijenjao. Tragična stradanja u zadnjem deset­ljeću 20. stoljeću i veliki izgon katolika, osobito 1995. go­dine, kakav u cijeloj povijesti nije zabilježen, zaprijetili su posvemašnjim uništenjem cijelih biskupija, koje su više nego prepolovljene, što posebno vrijedi za banjolučku bisku­piju, gdje je gotovo posve nestao veći broj župa, a broj vjernika sveden je na jednu trećinu predratnog stanja.

Današnje nad/biskupije u Bosni i Hercegovini

Raspadom Jugoslavije nastala je devedesetih go­dina prošlog stoljeća, među ostalima i samostalna država Bosna i Hercegovina. Novu političku stvarnost slijedila je i crkvena: umjesto dotadašnje zajedničke osnovana je 1994. godine posebna Biskupska konferencija BiH. Čine je biskupi četiriju nad/biskupija s ovog prostora, a u njezin je sastav ušao i 2011. godine osnovani Vojni ordinarijat u BiH.

Nadbiskupija Vrhbosna ima svoje sjedište u Sara­jevu koje je Sveti otac blaženi Ivan Pavao II. pohodio 12. i 13. travnja 1997. godine. Zaštitnik katedrale i nadbiskupije je Presveto Srce Isusovo. Sarajevo je ne samo sjedište nadbis­kupije i metropolije, nego i sjedište provincija i mno­gih redovničkih kuća, muških i ženskih: franjevačke provincije Bosne Srebrene, sestara Služavki Maloga Isusa, je­dine autohtone ženske družbe u BiH, koju je osnovao prvi Vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, Milosrdnica sv. Vinka Paulskog, te Školskih sestara franjevki. U njemu se nalaze i dvije bogoslovije: Vrhbosansko bogoslovno sjemeniš­te i Franjevačka bogoslovija s dva teološka učiliš­ta Katolički bogoslovni fakultet te Franjevačka teologija. Na području nadbiskupije djeluju i dva dječačka sjemeniš­ta: dijecezansko u Travniku i franjevačko u Visokom. U pastoralnom radu nadbiskupije osim dijecezanskog klera djeluje i više redovničkih zajednica: najbrojniji su fra­njevci Bosne Srebrene, a nekoliko župa i ustanova vode isusovci, salezijanci i dominikanci. Osim spomenutih redov­ničkih zajednica u Vrhbosanskoj nadbiskupiji imaju svoje samostane i kuće sestre: Franjevke Marijine misio­narke, Franjevke Isusa Nazarećanina, Karmelićanke, Kćeri Božje ljubavi, Kćeri Marijine, Kćeri milosrđa, Klanjate­lji-ce krvi Kristove, Klarise, Školske sestre franjevke Her-cego­vačke provincije i Uršulinke. Sarajevo je  multireligi­ozni (konfesionalni) i multietnički grad, kao uosta­lom i većina drugih gradova u BiH. Kao glavni grad BiH, Sara-jevo ima povlasticu da je u njemu sjedište Apostol­ske nun-cijature. U nadbiskupiji danas, u 153 župe, živi manje od polovice predratnog broja vjernika to jest oko 215.000. Crkvene ustanove izdaju jedan vjerski tjed­nik, jedan mjesečnik i više drugih časopisa.

Katolička crkva na području današnje Vrhbosanske nadbiskupije, kao uostalom i u drugim biskupijama u BiH, dala je tijekom povijesti mnoštvo znanih i neznanih muče­nika, kako svećenika tako i vjernika laika, ali su njihova imena, nažalost, uglavnom nepoznata i zaboravljena. Prve koje će biti službeno proglašene blaženima jesu s. M. Jula Ivanišević i četiri susestre (s. M. Antonija Fabjan, s. M. Berchmana Leidenix, s.  M. Bernardeta Banja i s. M. Kri­zina Bojanc), u narodu poznate kao Drinske mučenice, iz Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi. Bilo je i drugih uzor­nih vjernika, a za neke od njih vodi se postupak za prog-laše­nje svetima. To su sluga Božji sjemeništarac Petar Barbarić i prvi Vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler.

Nadbiskup i metropolit je Vinko kardinal Puljić, a nadbiskupijom upravlja od 1991. godine, kada ga je za bis­kupa posvetio bl. papa Ivan Pavao II. Tri godine kasnije imenovan je kardinalom. Pomoćni biskup je mons. dr. Pero Sudar. Postoji i Prvostolni kaptol s četiri kanonika. Nadbiskupija ima i pet Katoličkih školskih centara (Sara­jevo, Travnik, Zenica, Tuzla i Žepče) u kojima se školuju učenici svih nacionalnih i vjerskih pripadnosti.

Biskupija Mostar-Duvno osnovana je istovremeno s banjolučkom 1881. godine, a u svome imenu čuva uspo­menu na nekadašnju biskupiju u Duvnu. Zajedno s Tre-binj­sko-mrkanskom biskupijom, koja je uspjela nad-živ­jeti sve vrijeme turske vladavine, obuhvaća Hercego­vinu, to jest južni dio države BiH. Pastoralnu služ­bu u 66 župa Mostarsko-duvanjske biskupije obavljaju dijece­zan-ski svećenici i franjevci. U Mostaru je i sjedište Hercego-vačke franjevačke provincije. Na području Mostar­sko-duvanjske biskupije je i jedan samostan karmeli­ćana, a ženskih redovničkih družbi tu djeluje se­dam: Školske sestre franjevke, koje u Mostaru imaju i sjediš­te provin-cije, te Franjevke Bezgrješnog Začeća, Karme­lićanke Srca Isusova, Klanjateljice krvi Kristove, Milosrdnice sv. Vin-ka Paulskoga, Služavke Maloga Isusa i Službenice milo-srđa. U biskupiji Mostar trenutno živi oko 195.000 vjerni-ka. Na području biskupije izlaze dva vjerska mjesečnika za puk. Biskup ordinarij je mons. dr. Ratko Perić, reziden-cijalni biskup mostarsko-duvanjski i apostol­ski upravitelj trebinjsko-mrkanski od 23. lipnja 1993. go­dine.

Mostarsko-duvanjski biskup je od 1890. ujedno i apos­tolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije. To je najstarija je biskupija u BiH. Puni joj je naziv Trebinj­sko-mrkanska, jer je u tursko doba neko vrijeme sjedište biskupije bilo na otočiću Mrkan kod Dubrovnika. Osno­vana je prije godine 1022. godine. Ima 15 župa s oko 15.000-20.000 vjernika. Pastoralnu službu obavljaju samo dijecezanski svećenici. U toj biskupiji nema ni muških ni ženskih redovničkih zajednica.

Biskupija Banja Luka, osnovana je 5. srpnja 1881. bulom pape Leona XIII Ex hac augusta, koju je Sveti Otac Ivan Pavao II. pohodio 2003. godine. Katedralna crkva je posvećena sv. Bonaventuri. Ima 48 župa (od kojih su njih dvije posve raseljene 1995. godine, a još dvije trećine njih dobrim dijelom) u šest dekanata koje pastoriziraju dijecezan­ski svećenici i franjevci, a jednu župu trenutno vode trapisti. Broj katolika je jako opao uslijed izgona deve­desetih godina prošloga stoljeća, tako da ih sada na području cijele biskupije živi samo 38.000. Tu su se doga­đali strašni zločini, pa je biskupija izgubila preko 800 vjer­nika, većinom nedužnih civila, koji su ubijeni, a među njima sedam svećenika i jedna redovnica. Franjevci provin­cije Bosna Srebrena imaju na području Banjolučke biskupije tri samostana. Od ženskih redovničkih družbi na području biskupije djeluju: Klanjateljice Krvi Kristove, Milosrdnice sv. Vinka Paulskog, Školske sestre franjevke, Misionarke ljubavi (sestre Majke Terezije) i Služavke Ma­log Isusa. Na području biskupije djeluju dva Katolička škol­ska centra: u Banjoj Luci i u Bihaću.

Biskup je mons. dr. Franjo Komarica, a upravu bisku­pije preuzeo je 15. srpnja 1989. Pomoćni mu je bis­kup od 2010. godine mons. dr. Marko Semren.

Biskupija je u Drugom svjetskom ratu i poraću, kao i tijekom minulog rata krajem proteklog stoljeća dala puno mučenika, a izgubila je najviše klera od svih nad/biskupija na području tadašnje države. Ipak, nitko od njih nije do sada službeno proglašen svetim niti blaženim. Za vrijeme svoga pohoda Banja Luci 22. lipnja 2003. go­dine Sveti otac blaženi Ivan Pavao II. blaženim je progla­sio uzornog katoličkog laika, odgojitelja i profesora, dra Ivana Merza.

Osim nad/biskupija u BiH postoji i Vojni ordinari­jat koji je mjerodavan za sve katoličke vjernike u Oružanim snagama BiH i njihove obitelji. Osnovao ga je Sveti otac Benedikt XVI. 1. veljače 2011. godine, nakon što je 8. travnja 2010. potpisan odgovarajući ugovor iz­među Svete Stolice i Bosne i Hercegovine (ratificiran je 14. rujna te godine), a ujedno je prvim vojnim ordinarijem imenovao mons. dr. Tomu Vukšića. Za biskupa je posve­ćen u mostarskoj prvostolnici 2. travnja 2011. godine. Sjediš­te ordinarijata je u Sarajevu. Prije toga za vojnike, redarstvenike, pritvorenike i zatvorenike više od jednog desetljeća institucionalno je skrbio Ured katoličkog dušo-briž­ništva prvo Federalnog, a nakon toga Ministarstva obrane BiH u devet vojnih kapelanija od kojih je osam bilo stalno popunjeno vojnim kapelanima.

Članovi Biskupske konferencije BiH

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine osno­vana je 8. prosinca 1994.godine. Ona obuhvaća Vrhbosan­sku nadbiskupiju sa sjedištem u Sarajevu kao metropoli­jom, tri biskupije: Mostarsko-duvanjsku, Trebinjsko-mrkan­sku i Banjolučku, te Vojni ordinarijat. Ovu Bis­kupsku konferenciju čine šest nad/biskupa: Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski; mons. dr. Franjo Komarica, bis­kup banjolučki i predsjednik BK BiH; mons. dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski; mons. dr. Tomo Vukšić, vojni ordi-na­rij; mons. dr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosan­ski i mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki.

Pod jurisdikcijom Biskupske konferencije su Kato­lička tiskovna agencija te Caritas Biskupske konferencije BiH.

...............

Kao i u drugim zemljama svijeta u Bosni i Herce-go­vini, sa sjedištem u Sarajevu, postoji i Misijska središnjica Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela BiH ko-ja se u svome radu ravna prema važećem Statutu Papin-skih misijskih djela, a cilj joj je buditi misijsku svi­jest te nositi misijsku odgovornost u misijskom poslanju Crkve na prostoru Bosne i Hercegovine.

................

Bosna i Hercegovina ima redovite diplomatske od­nose sa Svetom Stolicom. Sjedište Apostolske nuncijature je u Sarajevu. Aktualni apostolski nuncij u BiH je nadbis­kup mons. Luigi Pezzuto. Adresa je: Apostolska nuncijatura u BiH, BiH-71000 Sarajevo, Pehlivanuša br. 9, Tel.: 033 551-055; 551-056; faks: 551-057.