Franjevke od Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika
U Dubrovniku, na poluotočiću Danče, zapadno od stare gradske jezgre, niknula je i živi izvorno hrvatska redovnička zajednica: Družba sestara franjevki od Bezgriješnog začeća iz Dubrovnika. Danče je mjesto posvećeno patnjom mnogih koji su u ovdašnjem lazaretu živjeli i umirali. Kao znak nade svijetlio im je Gospin lik i dobrota onih koji im svojim služenjem htjedoše ublažiti muku izoliranosti i smrtonosne bolesti. Vjerujemo da su među tim dobrim dušama bile i trećoredice sv. Franje, prethodnice današnjih sestara koje se u dokumentima spominju sredinom 15. stoljeća. One su se kraj Gospine crkve posvećivale Bogu, molitvom i služenjem potrebnima. Može se reći da posvećeni život na ovom mjestu u kontinuitetu traje već pet i pol stoljeća što Dančama daje osobit duhovni pečat oaze molitve i mira.
U 16. stoljeću, osim velikih ženskih samostana benediktinki, klarisa i dominikanki, u Dubrovniku je postojalo oko trideset malih trećoredskih zajednica franjevačkog i dominikanskog Reda koje su živjele neovisno jedna od druge. U ove zajednice nazivane trećoredske manastirske zadruge, ulazile su djevojke iz seljačkih obitelji, pučanke iz dubrovačke okolice. Početak XX. stoljeća dočekale su samo tri, a jedina koja je preživjela do danas jest franjevačka trećoredska zajednica nastala uz crkvu sv. Marije od milosti na Dančama iz koje je izrasla današnja Družba sestara franjevki od Bezgriješnog začeća iz Dubrovnika.
Dirljiv je motiv izgradnje ove male Gospine crkve izvan Grada na hridima iznad mora. Naime, srednjovjekovna Europa je bila stalno izložena različitim epidemijama koje su, najčešće iz Azije, prenosili pomorci, a od kojih nije bio pošteđen ni Dubrovnik. 1430. god. Dubrovačka republika odlučuje da se na Dančama izgradi lazaret (karantena) za smještaj okuženih. Zbog sve učestalijih, teških epidemija (kuge i dr.) Veliko vijeće Republike 1457. donosi odluku da se na Dančama sagradi zavjetna crkvica sv. Marije od milosti s grobljem za ukop siromaha “koji tu umiru u doba kuge, da ne umiru kao stoka, već da se kao kršćani sahranjuju na svetom mjestu te da o njihovim dušama bude neki spomen”[1] Crkva (u narodu poznatija kao Gospa od Danača) i danas služi kao samostanska kapela u kojoj se čuvaju dva remek-djela hrvatske renesanse dvojice najvećih hrvatskih slikara XV. i XVI. stoljeća, oltarne slike - zavjetni darovi Dubrovčana Majci Božjoj: poliptih Bogorodica sa svecima, Lovre Dobričevića (1465.) i triptih Bogorodica sa svecima, Nikole Božidarevića (1517.). Crkvica je i danas omiljeno svetište Dubrovčana, osobito pomoraca. O iskrenoj privrženosti dubrovačkog puka i njegovih pomoraca ovom svetištu svjedoče srebrne zavjetne pločice izložene u svetištu (njih oko 250), sačuvane do danas. Pomorci gaje osobito pouzdanje u Gospu od Danača. Kad god brodovima prolaze pored Danača, brodskim sirenama pozdravljaju Gospu – Zvijezdu mora, a sestre im otpozdravljaju zvonjavom zvona, moleći za njih. Prema nekim izvorima ova jedinstvena tradicija povezanosti pomoraca i Gospe od Danača živi od polovice XVII. stoljeća.
Godine 1466. odlukom Velikog vijeća lazaret na Dančama biva proširen. Uz kuću za oboljele, izgrađeno je još nekoliko kućica za sumnjive te cisterna i ogradni zid s vratima pod ključem koji je dijelio Danče s okuženima od predgrađa Pile. Povod odjeljenja Danača kao posjeda za se bila je kuga. Arhivski dokumenti kažu da su već tada (1466.) u prvom odijeljenju Danača od ostalog zemljišta, ondje bile smještene dumne trećoredice (naziv za redovnice u Dubrovniku, dolazi od lat. riječi domina - gospođa) - Mantellate Francescane.
Dokumenti iz 1644. izričito spominju dumne na Dančama (dumna je dubrovački naziv za redovnicu od starine) koje nakon preseljenja lazareta u istočni dio Grada, ostaju na Dančama kao čuvarice crkve i groblja, a u dokumentima iz 1709. godine zajednica se službeno naziva Dumne trećoredice sv. Franje. Ove pobožne djevojke su živjele poput redovnica. Kao vanjski znak posvećenja nosile su svojevrsno redovničko odijelo, a za ulazak u zajednicu trebale su pismeno odobrenje mjesnog biskupa. Dvorile su bolesnike i umiruće po kućama i preživljavale od ručnog rada i milostinje. Obred oblačenja vršio je župnik župe sv. Andrije kojoj Danče pripadaju i danas, a franjevci iz Male braće, duhovni asistenti zajednice sve do danas, nakon oblačenja bi ih primali u Treći red. Dolaskom mlade djevojke s otoka Ugljana Ivanke Milin početkom XX. stoljeća, jednostavni život zajednice na Dančama započeo se korjenito mijenjati.
Ivanka – s. Margarita Milin (1891. - 1973.) obnoviteljica i kasnije prva poglavarica Družbe se potpuno posvećuje obnovi trećoredske zajednice na Dančama i uspijeva je uz pomoć franjevaca i mjesnog biskupa 1925. godine pripojiti Franjevačkom redu kao samostalnu ustanova pod nazivom: Družba sestara Bezgrešnog začeća III. reda sv. Franje. Sestre razvijaju odgajateljsku djelatnost u matičnoj biskupiji. Nakon izgradnje novog krila kuće 1928. otvaraju odgojni zavod za djevojke na Dančama, a 1929. preuzimaju franjevački samostan sv. Nikole u Stonu gdje otvaraju dječje zabavište i domaćinsku školu. Od 1938. – 1963. vode odgojne zavode za napuštenu djecu u Argentini, a 1958. započinju apostolski djelovati po župama Dubrovačke biskupije a uskoro i šire. Na Vrhovnom kapitulu Družbe 1973. godine preuređene su Konstitucije prema smjernicama II. vatikanskog sabora i Družba dobiva sadašnji naziv: Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika. Godina 1983. za Družbu je od povijesnog značenja jer je tada uzdignuta u red ustanova papinskog prava.
Danas Družba posjeduje pet vlastitih samostana i djeluje na devet filijala na području pet biskupija u hrvatskom narodu: Dubrovnik, Zagreb, Krk, Šibenik, Mostar i dvije u inozemstvu: Speyer (Njemačka) i London (Canada). Glavna svrha Družbe je unapređivati kršćanski odgoj, vršiti djela kršćanske ljubavi i pomagati u župskom apostolatu. U skladu s vlastitom karizmom sestre danas imaju predškolsko-odgojnu ustanovu: Dječji vrtić sv. Franje u Zagrebu pokušavajući najmlađima usađivati kršćanske vrednote te nastoje duhovno skrbiti i za njihove roditelje. Trenutno svoje poslanje ostvaruju na više župa kroz katehezu (školsku i župsku), crkveno pjevanje, sakristansku službu; u odgojnom radu s mladima, brinu se za stare i nemoćne u domovima i rade u bolnicama.
Djelovanje sestara u BiH
Sestre su prisutne u Hercegovini u župi sv. Paškala u Vitini od 2004. godine. Ondje pomažu franjevcima u pastoralu župe: vode domaćinstvo, obavljaju sakristansku službu, vode dječji i veliki župni zbor, katehiziraju u župi i u školi. Sestre također pomažu radu s franjevačkom mladeži. Od rujna 2015. godine sestre vode Dječji vrtić sv. Josipa u Mostaru. U Hercegovini, su i ranije bile prisutne, od 1978. do 1994. u župi sv. Franje u Čapljini.
Temelj našega života je poslušnost Evanđelju Gospodina našega Isusa Krista. Naša duhovnost i način života nadahnjuje se na Pravilu života braće i sestara Trećeg samostanskog reda sv. Franje. U našoj duhovnosti evanđeosko siromaštvo zauzima posebno mjesto; siromaštvo i ljubav predstavljaju jezgru duhovnosti. (Konstitucije)
Glavni cilj Družbe i svake pojedine sestre: ustrajno nastojati oko vršenja savršene ljubavi po opsluživanju evanđeoskih savjeta; bez pridržaja se posvetiti služenju Evanđelja, ulažući sve snage i sposobnosti u širenje i učvršćivanje kraljevstva Božjega u svijetu svakom vrstom apostolata, posebno župskog. (Konstitucije)
Družba danas ima 65 zavjetovanih sestara. Sjedište Vrhovne uprave Družbe nalazi se u Dubrovniku u kući Matici na Dančama.
[1] Odluka o gradnji crkve na Dančama u: Državni arhiv Dubrovnik, Consilium rogatorum 1456. – 1458., knjiga XV, str. 182
Fotogalerija
Ispiši
Pošalji e-mail
Word dokument