Školske sestre franjevke - Sarajevo
Školske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina
Družba školskih sestara franjevki Krista Kralja nastala je zahvaljujući skupini učiteljica, franjevačkih trećoredica koje su vodile jednu privatnu školu u Grazu u Austriji. Svojim djelovanjem željele su pomoći siromašnim učenicima koji nisu mogli skupo plaćati školarinu. Živjele su zajedno pa je upraviteljica škole Antonija Lampel dobila i crkveno odobrenje za život zajednice ovih franjevačkih trećoredica koje su izrazile spremnost živjeti samostanskim načinom života.
Na poziv biskupa Slomšeka, 1864. četiri sestre dolaze u Maribor i preuzimaju vodstvo sirotišta i škole Društva katoličkih gospođa. Među njima je bila i s. Margarita Pucher, koja je u Mariboru prepoznala mjesto gdje bi Školske sestre sa svojom karizmom značile puno za odgoj i obrazovanje siromašne mladeži. Tako je ona postala i utemeljiteljica nove družbe, a 1869. imenovana je vrhovnom predstojnicom.
Školske sestre franjevke došle su u Bosnu iz Maribora 1929. godine na poziv franjevaca, i to u Sjemenište Franjevačke provincije Bosne Srebrene u Visoko i u Bogosloviju u Sarajevo. U oba zavoda vodile su kućanstvo. Godine 1936. otvaraju dječji vrtić i nižu stručnu školu u Varešu i Novom Šeheru.
Zajednice u Bosni bile su u sastavu Mariborske provincije do 1942, kada je, dopuštenjem Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, 29. travnja osnovana Hrvatska provincija sa sjedištem u Jastrebarskom. Prvom provincijskom predstojnicom imenovana je s. Verena Dijaković. Zbog rata sjedište nikad nije ondje smješteno, nego je bilo najprije u Franjevačkom samostanu u Visokom (1942-1954), potom u Virovitici (1954-1958), a od 1958. u Sarajevu - otkad se ova zajednica zove Bosansko-hrvatska provincija Prečistog Srca Marijina. Od 1949. Provincija ima svoj novicijat, najprije u Fojnici (do 1951), potom u Virovitici (1953-1957), a od 1957. u Kloštru Ivaniću, odakle je zbog ratnih okolnosti privremeno izmješten u Remete (1993-1995).
Prihvaćanje posla kućnih pomoćnica po franjevačkim samostanima i župama i zamrzavanje javnoga djelovanja u odgoju i obrazovanju bio je neizbježan model življenja u poslijeratnoj Jugoslaviji, možda i jedini način opstanka sestara franjevki u Bosni jer za ženske redovničke zajednice nije bilo mjesta u takvoj državi.
Šezdesete i sedamdesete godine 20. st. obilježene su porastom broja sestara i novim oblicima djelovanja: katehetsko i pastoralno djelovanje, rad u medicinskim ustanovama, odlazak u inozemstvo za hrvatskim iseljenicima iz Bosne i Hrvatske, ali i trbuhom za kruhom.
Pad komunističkog sustava i demokratske promjene bitno su utjecale na profil ove redovničke zajednice. Rat je znatno utjecao na život, rad, djelovanje i planiranje Provincije, ali su sestre uz svu patnju, nedaće i strahote ostajale na svojim mjestima s narodom gdje god je to bilo moguće. Provincija je ostala bez mnogih svojih kuća i podružnica, mnoge sestre morale su u progonstvo. I sjedište Provincije bilo je privremeno izmješteno iz Sarajeva u Zagreb (Držićeva 31). Iako i same u teškoj situaciji, sestre su nastojale drugima pomoći aktivno se uključujući u karitativni rad, prihvaćajući prognanike i izbjeglice u svoje kuće, prikupljajući hranu, lijekove, odjeću i obuću za najpotrebitije.
Danas se ponovno rađaju potrebe slične onima u vremenu nastanka Družbe. Kao goruću potrebu sestre prepoznaju odgoj i obrazovanje djece i mladeži. Osjećaju da u odgojnom radu osobitu pozornost treba posvetiti odgoju za vrednote kojim oskudijeva suvremeno društvo.
Povratak izvornom poslanju zahtijeva edukaciju na različitim područjima. U mnogim podružnicama bitno je smanjen broj sestara koje rade u kućanstvu. Danas se sestre uglavnom odlučuju za studij teologije ili katehetike na katoličkim učilištima, a na državnim učilištima odlučuju se za predškolski odgoj, razrednu nastavu, pedagogiju, jezike i sl. Sestre se zapravo opredjeljuju biti uz rubne, uz djecu, uz obitelji, žele ulagati u kulturu življenja, graditi dobre međuodnose, raditi na miru i pomirenju, osobito na ovim našim prostorima.
Danas Provincija broji 229 sestara s doživotnim, 10 s privremenim zavjetima, 1 kandidatica i 1 novakinja. U Bosni sestre imaju vlastite kuće u: Sarajevu (provincijsko središte), Bugojnu, G. Tramošnici, Jajcu, Bučićima kod Novog Travnika, Livnu i Varešu, gdje je ujedno i Ustanova za prihvat i odgoj djece (www.malaskola.org). U Hrvatskoj sestre imaju vlastite kuće u: Zagrebu, Kloštru Ivaniću (kuća novicijata) i u Tučepima.
Sestre Bosansko-hrvatske provincije djeluju na 38 podružnica: 23 u Bosni, 12 u Hrvatskoj, 2 u Njemačkoj, 1 u Austriji i 1 u Ugandi. Iako danas s puno manje snage nego u drugoj polovici 20. st. Školske sestre franjevke nalaze se pred novim izazovima: prepoznavati znakove vremena, tražiti putove prema čovjeku danas, prema mladima i djeci, osobito prema siromašnima. To je ono što sestre i danas žele činiti s odvažnošću gračkih učiteljica i s. Franciske, s. Margarete i svih sestara koje su u nesigurnim i teškim vremenima s povjerenjem u Božju providnost izgrađivale provinciju Prečistog Srca Marijina na službu Crkvi i svijetu.
BiH - 71000 Sarajevo
tel. 033/208 980
tel./faks 033/208 629
e-pošta: franjevke.bh@gmail.com
www.ssf.hr
Fotogalerija
Ispiši
Pošalji e-mail
Word dokument