11.11.2013

Pedeseta obljetnica redovničkih zavjeta uršulinke s. Bertile

Sestri Bertili, kao i svim ušulinkama koje su došle u Zenicu 1967., župnik Vladimir Pranjić, zahvalio je za iskreno i svjedočko življenje.

U nedjelju, 10. studenog za vrijeme euharistijskog slavlja u župnoj crkvi Sv. Josipa u Zenici s. Bertila Blažinec, je pred svojom provincijalnom glavaricom, s. Jasnom Lučić obnovila svoje redovničke zavjete koje je izrekla prije pedeset godina. Bila je to radost za zajednicu Sestara uršulinki, poglavito za s. Bertilu Blažinec, ali i za cijelu župnu zajednicu Sv. Josipa u Zenici. U povodu obljetnice s. Bertile stigla je provincijalna glavarica Zeničanka s. Jasna Lučić, koja je i dopredsjednica Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, s nekoliko sestara koje su djelovale u zeničkoj redovničkoj zajednici kao i rodbina svečarice.

Župna crkva bila je ispunjena vjernicima koji su molili i Bogu zahvaljivali za s. Bertili, ali i za sve druge sestre uršulinke koje su tijekom minuloga vremena djelovale u ovoj zeničkoj župi. Misno slavlje predvodio je župnik vlč. Vladimir Pranjić a koncelebrirali su mons. Tomo Knežević i vlč. Slaviša Stavnjak, tajnik vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića.

U svojoj propovijedi vlč. Pranjić, Bogu je zahvalio za sestre uršulinke i rekao kao su one svojim djelovanjem postale dobre majke te zeničke župe. Sestri Bertili, kao i svim ušulinkama od njihova dolaska u tu zeničku župu 1967. god., zahvalio je za iskreno i svjedočko življenje kako u župnoj zajednici tako i na svima javnim mjestima grada Zenice, poglavito u poratnom vremenu. Konkretni i najljepši znak zahvale sestrama uršulinkama  i s. Bertili za sve učinjeno u Zenici je šest sestara uršulinki rodom iz te i drugih zeničkih župa, a koje žive i rade na različitim apostolskim mjestima a to su: s. Elvira, s. Andreja, s. Gabrijela, s. Jasna, s. Katarina i s. Irena.

Nakon homilije s. Bertila je u tekstu obnove redovničkog zavjetovanja između ostalog kazala, „… Zahvaljujem ti, Gospodine, za 50 godina tvoje vjernosti od koje sam primila svoju vjernost prema Tebi, unatoč svojoj grešnosti. 'Milošću Božjom jesam što jesam'. Želim, rasti u tvojoj ljubavi, od nje živjeti, ljubiti Tebe, svoje sestre i svakog čovjeka.“ A na kraju misnog slavlja i svi nazočni vjernici izrekli su svoje osobne čestitke i zahvale za njezino nesebično življenje i svjedočenje u toj župi i u Zenici.

S. Bertila Blažinec, krsno imene Ivka, rođena je 1. lipnja 1943. god. u župi Martijanec kraj Ludbrega u Podravini (Hrvatska) u brojnoj i pobožnoj obitelji od oca Tome i majke Anke r. Hrastić. Prije njezinog rođenja oca su joj ubili partizani. Nakon toga majka je bila prisiljena vratiti se rodnoj kući. Sakrament krštenja primila je 5. lipnja iste godine. Osnovnu školu završila je u Martijancu. U obitelji je zajednička molitva bila svakog dana navečer. Upravo obiteljskom kršćanskom odgoju i molitvi zahvaljuje za svoje redovničko zvanje. Jednom se vrlo živahno igrala sa svojim tetkama, maminim sestrama. Čak su se znale i počupati. Baka ih je zbog toga grdila, a djed je rekao: „Nemoj ih grditi, možda će koja od njih biti časna“. Poslije su sve tri postale časne sestre uršulinke Hrvatske provincije uršulinki rimske unije.

U kandidaturi je bila dvije godine u Varaždinu, a nakon toga pošla je u postulat. Dana 21. listopada 1961. god. obukla je redovničko odijelo i dobila novo ime Bertila, čime je započela svoj dvogodišnji novicijat. Prve zavjete položila je1963. god. u Varaždinu i izabrala geslo „Milošću Božjom jesam što jesam“ (1 Kor 15,10), a doživotne zavjete nakon pet godina isto tako u Varaždinu.

Bog ju je obdario brojnim sposobnostima koje je rado koristila. U redovničkom životu vršila je razne dužnosti: kuharica, ekonoma, odgojiteljica u vrtiću i sakristanka u raznim župnim zajednicama. Živjela je u zajednicama: Zagreb, Rovinj, Slavonski Brod, a zadnje dvije godine u Zenici. Preboljena teška bolest karcinoma za s. Bertilu bila je velika kušnja koja je doprinijela njezinoj još dubljoj duhovnoj izgradnji. I na kraju zajedničkog objeda svima nazočnima o tome je svjedočila: „Gospodinova ljubav me uvijek osvajala i ispunjavala srce radošću i mirom. Tu ljubav i radost željela sam iskazati i drugima. Sada nakon 50 godina zavjeta mogu zahvaliti Gospodinu za njegovu ljubav i vjernost prema meni, premda ja nisam uvijek bila vjerna prema Njemu. Sada imam samo jednu želju: da rastem u ljubavi i da ljubim Gospodina svim srcem, kao i svoje sestre, te svakog čovjeka s kojim se susrećem“.

(kvrpp bih/kta)