23.10.2013

Seminar za srednjoškolke u Međugorju

Na seminaru je sudjelovalo 20 djevojaka iz Posušja, Tomislavgrada, Kruševa, Mostara, Bijeloga Polja i Tihaljine, a vodile su ga s. Zdenka Petrović i s. Slavica Barbarić.

„Želim biti Božji znak“ – tema je duhovno-molitvenog seminara za srednjoškolke koji je održan u kući „Domus Pacis“ u Međugorju, od 18. do 20. listopada. Seminar su pripremile i vodile s. Zdenka Petrović i s. Slavica Barbarić, članice Školskih sestara franjevki Krista Kralja Provincije Svete obitelji. Sudjelovalo je 20 djevojaka iz Posušja, Tomislavgrada, Kruševa, Mostara, Bijeloga Polja i Tihaljine. Osvrt sudionice Ivane Rako prenosimo u cijelosti.

MOLITVA JE DISANJE VJERE

U petak, 18. listopada, započeo je jedan u nizu seminara Školskih sestara franjevki. Tema je bila „Želim biti vidljivi Božji znak“. U tom duhu želje da budemo vidljivi svjedoci Božje ljubavi i oruđe Njegova mira, provele smo tri dana u kući „Domus Pacis“, u Međugorju. Pitanje: „Živim li ja u skladu sa svojom vjerom?“, poticalo nas je na razmišljanje ali i na djelovanje i međusobno zajedništvo. Svaki naš susret bio je svojevrsni razgovor s Bogom koji smo završavale molitvom zahvale. Nakon što smo upoznale različite načine na koje možemo moliti, kušale smo neke od njih kao što su: zajednička molitva, molitva šutnje, molitva kroz pjesmu, ples i meditaciju. „Molitva je disanje vjere“, stoji negdje zapisano. Bez zraka čovjek gubi zemaljski život, a bez molitve nebeski. Pomoću dva video zapisa koja smo zajednički pogledale spoznale smo tu važnost i čudesnu moć molitve. U euharistijskome slavlju, koje smo slavile u župnoj crkvi sv. Jakova, Gospodin nas je radosno čekao raširenih ruku, kao i u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Kroz propovijedi i liturgijska čitanja darovao nam je odgovore i poticao nas na ljubav i ustrajnost u životu koji nam je podario, a u sakramentu sv. Ispovjedi kušale smo ljepotu duševnog mira. Molitvom krunice na Podbrdu prinijeli smo naše želje, nade, zahvale i nakane Nebeskoj majci Mariji.

Posjetili smo i Vrt sv. Franje, gdje smo neko vrijeme provele same sa sobom (u pustinji), ali i s Bogom, dopustivši Mu da nas povede kroz ljepotu prirode i da nam progovori. Nakon povratka zajednici izmijenile smo dojmove i razmišljanja o Bogu bez kojeg je naš život nemoguć, baš kao i bez Sunca. Kakav je moj Bog?, pitanje je na koje smo „u pustinji“ pokušale odgovoriti samima sebi. I tu u prirodi, ali još više u svom srcu susrele smo Boga koji je naš najbolji Prijatelj, koji je uvijek tu za nas, uz nas i s nama, koji nas podigne kad padnemo, pokaže nam put kad zalutamo, utješi nas kad smo tužni, ohrabri nas kad izgubimo nadu… Koji nas neizmjerno voli i neprestance poziva k sebi, baš kao što nas je pozvao i na ovaj seminar, na kojem nitko nije bio igrom slučajnosti.

Pored svih zajedničkih druženja, susreta, molitve, rada, zabave, igre, plesa i razgovora jedno je ipak iznad svega, a to je LJUBAV kojoj smo se prepustile da nas vodi kroz ovaj seminar. Naravno, trebamo spomenuti naše požrtvovne kuharice te duhovne voditelje s. Slavicu Barbarić i s. Zdenku Petrović koje su pokazale strpljivost i susretljivost prema nama i, potičući nas na razmišljanje, mnogo toga nas naučile. U jednu riječ: ovi su dani bili predivno i nezaboravno iskustvo koje dotakne dubinu čovjekova srca i potakne ga na razmišljanje i razmatranje o životu, o svome odnosu s Bogom, ali i s drugim ljudima.

Iskusili smo: Ako želiš biti vidljivi Božji znak - BUDI! Bog čeka na tebe! Otvori Mu svoje srce i On će te voditi! Bože, hvala Ti!

 (http: //mostar.ssfcr.org)