12.12.2012

2. tjedan došašća: srijeda, Evanđelje (Mt 11, 28-30)

Razmatranje, s. Vlatka Dujmović, ŠSF

U ono vrijeme reče Isus: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako (Mt 11, 28-30).

.......................................................................................................................

U hodu smo kroz još jedno Došašće. Ništa neobično, zar ne! Tako je bilo i svih ovih 20, 30, 40, 70, 80 i više životnih godina. Promatram iz godine u godinu kako u ovo predbožićno vrijeme počne utrka s vremenom i poslovima. Stalno neka žurba. Palimo svijeće na adventskom vijencu. Radosno hrlimo na mise Zornice. Pjevamo pjesme koje najavljuju dolazak. Preuzimamo razne pokorničke vježbe, žrtve, odricanja.

I svake godine ponavlja se isti životni scenarij. No, čini mi se,  da tako svako došašće prolazi pomalo i mimo nas. Ne dotiče naše srce. Ostajemo i nakon Došašća i nakon Božića, zamišljeni i pomalo depresivni.

Užurbanost, čišćenje i spremanje,  potreba i želja za imati (barem najpotrebnije. Uvijek tako kažemo) vodi nas u pustolovinu po dućanima i na kraju: umorni i shrvani "nemamo vremena". To je nekako postala izreka - moto ovoga naraštaja i ovoga društva, moto današnjeg čovjeka - tvoj i moj moto.

Hoćemo li i ovoga Došašća nastaviti s istim scenarijem dobro znajući kakav mu je završetak? Hoćemo li i ovoga Došašća ostati hladni i daleko od jaslica i zbilje koja se nastanila u njima?

A što je, zapravo Došašće? Došašće je iščekivanje Boga, koji dolazi u ovaj svijet, koji je postao tako mračan i hladan, sve do ljudskog srca. Što nam vrijedi paliti svijeće na adventskom vijencu ako smo u mraku? Mraku grijeha, mržnje, netrpeljivosti. 

U ovom vremenu može svatko od nas preuzeti na sebe dobrotu i ljubav i darovati drugome! Možeš ih preuzeti i ti, pa ne znam kako bio siromašan. Naš Bog je siromašan rođen u jaslicama i zato veli: učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Jer, takve su bile i jaslice. Imale su samo jednu prednost: bile su na raspolaganju primiti dar.

A to je sve što se i danas od tebe i od mene traži u ovim danima Došašća: staviti svoj umor, teret, slabosti u jaslice, biti otvoren da se u tebi Bog rodi i nastani, biti otvoren da po tebi Bog dolazi svakom čovjeku. Jer Bog dolazi jedino u otvoreno srce: u dobroti koju iskazuje čovjek čovjeku, u opraštanju, pomirenju, međusobnom razumijevanju, u prijateljstvu i obazrivosti.

Stoga, otvori svoje srce i znaj: Bog dolazi i želi se nastaniti u tvome srcu; želi ga ispuniti ljubavlju, dobrotom, mirom, radošću. I to baš danas, ovoga jutra, ovoga dana, na tvome radnom mjestu, u automobilu, u gradu dok koračaš ulicama. Otvori svoje srce u sakramentu pomirenja. Dopusti da ga Bog očisti, oplemeni, ispuni svojom ljubavlju kako bi mogao biti dar ljubavi drugome.

(http: //www.ssf.hr)  S. Vlatka Dujmović, ŠSF