10.12.2012

Adventska okružnica provincijske predstojnice s. Ivanke Mihaljević

Došašće nam se nudi kao privilegirano vrijeme da "iskoristimo" Isusov dolazak, da učvrstimo krhku povezanost i iz površnosti zaronimo u dubinu.

Pismo Provincijske predstojnice upućeno Školskim sestrama franjevkama  Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina prenosimo u cijelosti.

Drage sestre!


Nijedno vrijeme liturgijske godine ne potiče nas toliko da zastanemo i dođemo svjesnije k sebi kao vrijeme došašća. Ono nam svake godine daruje mogućnost iznova primiti i upoznati Isusa Krista. Susrele smo se s Isusom, ali jesmo li ga upoznale, produbile odnos, prijateljstvo, pripadnost!?

Došašće nam se nudi kao privilegirano vrijeme da "iskoristimo" Isusov dolazak, da učvrstimo krhku povezanost i iz površnosti zaronimo u dubinu. Snažno nam poručuje da se povučemo i nađemo vrijeme za vjekovima iščekivanoga gosta, prijatelja i baštinika svega. 

Došašće je stvarnost Gospodinova dolaska, prilika za dublji, prisniji susret s Iščekivanim, o čemu, na različite načine, govore i bogati liturgijski tekstovi ovoga vremena. Riječ je o budnom iščekivanju koje zapravo treba postati hod. Jer Krist se susreće s onima koji mu hrle u susret. Gospodin je Onaj koji dolazi (Otk 1, 8), a mi trebamo, kako će nas pozvati Ivan Krstitelj, poravnati put Gospodinu (Lk 3, 4). U toj uzajamnosti hoda, i Božjega i ljudskoga, događa se susret. Susret koji postaje spasenje i otkupljenje, obilježen snažnim dinamizmom vjere, usmjerenošću uma i srca, cjelokupne osobe na Onoga koji je naviješten i treba doći. 

Zato vas, drage sestre, potičem da u adventskim svagdanima nađete i izdvojite čas za povjerljiv razgovor s Isusom kako bi svaka od vas mogla primiti dar djeteta Božjega i iskustvo Božje pripadnosti. 

U Godini vjere, u svetom vremenu došašća, neka nam se dogodi susret s Gospodinom koji  traje i odzvanja u našoj egzistenciji. Za taj susret, od kojeg se živi, potrebno je zatvoriti vrata egoizma i otvoriti vrata poniznosti, vjere i malenosti. Drage sestre, put do susreta sa sobom pred Božjom riječi nije ni poravnan ni utaban. Stoga dobro činite kada uz riječ Božju prianjate… (2 Pt 1, 19). 

Vjerno i ustrajno iščekivati, u današnjem vremenu brzih rješenja, gotovo se smatra izgubljenim vremenom. Ne govore li nam okićene ulice i trgovine prepune božićnih poklona, i to već puno prije samoga blagdana, da današnji čovjek ne zna iščekivati, nego želi sve imati, sada i ovdje. Zato i ne iznenađuje da je u takvom društvenom i misaonom okružju teško pozivati na krepost čekanja i nadanja. Znamo da nema događaja Božića bez događanja došašća, bez zauzetog življenja adventskog iščekivanja.

U našem svijetu, pogođenu beznađem i strahom, radost postaje novim imenom otkupljenja i spasenja. Ona nije samo pokušaj liječenja ljudskoga beznađa, nego način kršćanskoga življenja, a izvire iz susreta s Onim koji nam je obećan i koji dolazi  i svaki dan iz krila Očeva po svećeničkim rukama silazi na oltar… (OP 1, 16-19).

Drage sestre, uz poticaj na budno iščekivanje Gospodinova pohoda, želim osobno svakoj od vas i svim zajednicama zaželjeti dane duhovnih radosti, budnog iščekivanja te dane mira. Razlog naše radosti i u nadi ohrabrenoga koraka u budućnost je Gospodin, Gospodin koji je blizu!

Milošću Božjom ispunjene dane došašća te radost susreta s Iščekivanim želim vam i neprestano molim. 

S. Ivanka Mihaljević

provincijska predstojnica