13.05.2026

31. obljetnica mučeničke smrti vlč. Filipa Lukende i s. Cecilije Grgić

Mučenik ne traži smrt, nego ostaje vjeran Kristu i onda kada zna da ga ta vjernost može stajati života, kazao je biskup Majić u svojoj propovjedi.

U župnoj crkvi i svetištu sv. Male Terezije u Presnačama kod Banje Luke okupili su se vjernici, svećenici, redovnice, rodbina i prijatelji na molitvu povodom 31. obljetnice stradanja vlč. Filipa Lukende i s. Cecilije Grgić, svjedoka vjere Banjolučke biskupije, koji su u noći s 11. na 12. svibnja 1995. godine nasilno ubijeni i zapaljeni župnoj kući.

Svetu misu, u suslavlju umirovljenoga banjolučkog biskupa Franje Komarice i šestorice svećenika, predvodio je banjolučki biskup mons. Željko Majić, izvještava Banjolučka biskupija.

Prije svete mise u spomen-sobi moljen je Srednji čas, dok je u crkvi moljena Gospina Krunica. Na početku mise nazočne je pozdravio mons. Ivica Božinović, župnik i upravitelj svetišta. Poseban pozdrav i zahvalnost za nazočnost uputio je vrhovnoj poglavarici sestara Milosrdnica s. Jeleni Ikić, te njezinim susestrama kao i rodbini pok. Filipa i s. Cecilije. Liturgijsko pjevanje animirala je prof. Blaženka Ivekić.

U propovijedi biskup Majić istaknuo je kako ovo okupljanje nije samo prisjećanje na strašan zločin, nego ponajprije zahvalnost Bogu za dar života i vjernosti Kristu vlč. Filipa i s. Cecilije te podsjetio je kako Crkva i danas s vjerom promatra smrt svojih vjernika, svjesna Kristova obećanja da se smrću život ne oduzima, nego mijenja. Naglasio je da vlč. Filip i s. Cecilija, premda po ljudskim mjerilima prerano otrgnuti iz ovozemaljskoga života, ostaju trajni znak vjernosti Evanđelju i ljubavi prema povjerenom narodu.

Govoreći o njihovu stradanju, biskup je podsjetio kako su mogli napustiti ratom ugroženo područje i potražiti sigurnost, ali su ostali uz vjernike kojima su bili poslani služiti. Upravo se u toj vjernosti do kraja, istaknuo je, prepoznaje lice Dobroga Pastira koji „život svoj polaže za ovce“. Njihova snaga nije bila u oružju ni ljudskoj zaštiti, nego u vjeri i pouzdanju u Krista.

U središnjem dijelu propovijedi biskup je govorio o kršćanskom poimanju mučeništva. Podsjetio je kako Crkva službeno mučenikom naziva osobu ubijenu iz mržnje prema vjeri, koja je smrt prihvatila iz ljubavi prema Kristu. Ipak, sama riječ „mučenik“, rekao je, znači „svjedok“, pa svaki kršćanin koji ostaje vjeran Evanđelju, osobito u kušnjama i progonima, postaje svjedokom Kristova Evanđelja.

Citirajući Katekizam Katoličke Crkve i dokumente Drugoga vatikanskog sabora, biskup je naglasio kako mučeništvo nije fanatizam, nego najuzvišeniji oblik ljubavi i potpune predanosti Bogu. Mučenik ne traži smrt, nego ostaje vjeran Kristu i onda kada zna da ga ta vjernost može stajati života.

Podsjećajući na prve kršćanske mučenike, osobito sv. Stjepana, biskup je njihovo svjedočanstvo povezao s brojnim svjedocima vjere iz novije povijesti Crkve, među kojima posebno mjesto imaju ubijeni svećenici, redovnici, redovnice i vjernici Banjolučke biskupije. Istaknuo je kako je upravo u teškim vremenima ratnih stradanja ova mjesna Crkva primila „neizmjeran dar svjedoka vjere“, ljudi koji su svojim životom i smrću posvjedočili da Krist ostaje smisao života i onda kada nestanu sve ljudske sigurnosti.

Biskup je podsjetio i na riječi sv. Ivana Pavla II. da su mučenici „najveći dokaz istinitosti kršćanstva“, kao i na riječi Pape Franje, koji je često isticao da je i današnje vrijeme obilježeno brojnim svjedocima vjere. Posebno je spomenuo Papin govor iz bazilike sv. Bartolomeja u Rimu 2017. godine, kada je rekao da je „Crkva Crkva mučenika“.

U propovijedi je odjeknuo i poziv na osobno propitivanje vlastite vjernosti Kristu. Biskup je upozorio kako suvremeni čovjek često potiskuje vjeru na rub života, lako odustaje od istine i zaboravlja trajne vrijednosti. Nasuprot tomu, svjedočanstvo vlč. Filipa i s. Cecilije pokazuje da Krist nije tek dodatak životu, nego njegov temelj.

Govoreći o „svakodnevnom svjedočenju“, odnosno tzv. „bijelom mučeništvu“, biskup je naglasio da su svi vjernici pozvani živjeti Evanđelje u svakodnevici – u obitelji, u zajednici, na radnome mjestu, i sve u poštenju, praštanju i odgovornosti. Takvo vjerno življenje, premda bez prolijevanja krvi, također je put nasljedovanja Krista.

Posebno je istaknuo važnost čuvanja spomena na svjedoke vjere te podsjetio kako su tijekom protekle godine objavljene dvije spomenice posvećene stradalima iz Drugoga svjetskog i Domovinskog rata – „Svjedocima vjere“ i „Biserna mučenička ogrlica“. Knjižice su dostupne na mrežnoj stranici Banjolučke biskupije.

Na kraju propovijedi biskup je pozvao okupljene da ne ostanu zatvoreni u boli prošlosti, nego da iz žrtve vlč. Filipa i s. Cecilije crpe snagu za izgradnju budućnosti obilježene istinom, praštanjem, poštovanjem i vjerom u pobjedu dobra.

Moleći za nova duhovna zvanja i postojanost u vjeri, zaključio je riječima sv. Pavla: „Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti; ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati“ (2 Tim 2,11-12).

Na završetku misnoga slavlja vjernici su, predvođeni biskupima i svećenicima, kod spomen-obilježja u crkvenome dvorištu izmolili opijelo za svjedoke vjere te primili misni blagoslov. (KVRPP BiH)