30.03.2026

Papa Lav XIV.: Neka svaki samostan bude „škola služenja“

Put posvećenja redovnika ne može se svesti na puki osobni put, on ima nužnu zajedničku dimenziju, u kojoj se navještaj uskrsnoga oslobođenja konkretizira u bratskom služenju.

Primivši u audijenciju tri zajednice benediktinskih koludrica zajedno sa skupinom monaha papa Lav XIV. je istaknuo da monaški život nije zatvaranje prema vanjskom svijetu, nego model ljubavi, dijeljenja i pomoći.

U svijetu koji često obilježavaju povlačenje u sebe i individualizam, monaški bi život trebao biti uzor za sav Božji narod, podsjećajući da biti misionari, još prije djelovanja, zahtijeva određeni način postojanja i življenja u odnosima – istaknuo je papa Lav XIV. u ponedjeljak 30. ožujka, primivši u audijenciju benediktinke iz samostana svete Skolastike u Subiacu, svete Marije del Monte u Ceseni i svete Skolastike u Bariju, zajedno s grupom benediktinskih redovnika. Papa ih je podsjetio da monaški život nije zatvaranje prema vanjskom svijetu, nego model ljubavi, dijeljenja i pomoći, piše Vatican News.

Služenje i sinodalnost

Posebno ih je potaknuo, citirajući Pravilo svetoga Benedikta, da neprestano paze na djela vlastitoga života i da u Svetom pismu pronađu „hranu“ za kontemplaciju i za svakodnevni život, kako bi mogli podijeliti to preobražavajuće iskustvo. Međutim, put posvećenja redovnika, monahinje, koliko god bio bogat žarom i nadahnućem, ne može se svesti na puki osobni put – istaknuo je Papa te dodao: „On ima nužnu zajedničku dimenziju, u kojoj se navještaj uskrsnoga oslobođenja konkretizira u bratskom služenju“

U tom je smislu „sinodnost“, koju je podupirao papa Franjo, temeljna za život Crkve; u samostanu se ostvaruje u svakodnevnoj praksi zajedničkoga hoda, u međusobnom slušanju, u zajedničkom razlučivanju pod vodstvom Duha Svetoga, u zajedništvu s lokalnom Crkvom i s benediktinskom obitelji.

Trajna formacija

Trajna formacija, posebno potrebna u doba poput današnjega, još je jedna tema o kojoj je papa Lav XIV. potaknuo benediktinske zajednice na razmišljanje. Ona se – objasnio je – prije svega sastoji u poznavanju Kristove ljubavi koja nadilazi svako znanje i bitna je kako bi posvećeni život mogao na što primjereniji način obavljati svoju službu samostanu, Crkvi i svijetu.

„Cijela je zajednica u tomu aktivni sudionik, kroz molitvu, Riječ, trenutke slavlja i donošenja odluka, rasprave i obnovu, življene i dijeljene u primatu ljubavi“, kazao je Sveti Otac.

To podrazumijeva obvezu, za sve vas, da mudro i razborito potičete svaku dobru namjeru i usmjeravate svaki napor za zajednički rast u sposobnosti davanja, kako bi svaki samostan sve više postao „škola služenja Gospodinu“. Upravo kao što je želio sveti Benedikt.

Posredovanje

Papa se osvrnuo na još jedan aspekt karakterističan za 'klauzurno misionarstvo', a to je posredovanje kazavši kako ono predstavlja „prerogativ srcā koja kucaju u skladu s Božjim milosrđem, spremna sabrati i prikazati Gospodinu radosti i tuge, nade i tjeskobe ljudi današnjice i svih vremena.“ (KTA)