05.12.2025

Započela trodnevna priprava za Bezgrješno i 107. obljetnicu smrti sl. Božjeg Stadlera

Prvoga dana trodnevnice sveto misno slavlje predslavio je dr sc. vlč. Vlatko Rosić, ravnatelj Katoličkog Školskog Centra „Sv. Josip“ u Sarajevu.

U četvrtak, 4. studenog 2025. godine, u samostanu "Egipat“ u Sarajevu, sestre Služavke Malog Isusa sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, započele su trodnevnu pripravu za proslavu nebeska zaštitnica Provincije i obilježavanje 107. obljetnice smrti utemeljitelja Družbe, prvog vrhbosanskog nadbiskupa sluge Božjega Josipa Stadlera.

Prvoga dana trodnevnice sveto misno slavlje predslavio je dr sc. vlč. Vlatko Rosić, ravnatelj Katoličkog Školskog Centra „Sv. Josip“ u Sarajevu. Na početku misnoga slavlja pozdravio je sestre, djecu i Prijatelje Maloga Isusa te izrazio radost da može biti dionik trodnevne uže priprave za svetkovinu Bezgrješne i 107. obljetnicu smrti utemeljitelja Družbe i prvog nadbiskupa sluge Božjega Josipa Stadlera. Misna čitanja i liturgijsko pjevanje predvodile su sestre Sarajevskih zajednica.

Na početku propovijedi vlč. Vlatko se osvrnuo na vrijeme Došašća, vrijeme radosnog iščekivanja rođenja Gospodina našega Isusa Krista te na evanđelje dana koje govori o mudru čovjeku koji sagradi kuću na stijeni i o ludu čovjeku koji sagradi kuću na pijesku. Istaknuo je da nas kroz životne križeve i teškoće Bog odgaja da bismo nešto shvatili i da bismo bili mudriji. Osvrnuo se zatim na prvog vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja Družbe slugu Božjega Josipa Stadlera, na njegove životne teškoće i odluke te na tadašnje ali i današnje vrijeme. Promatrajući pojedine odluke i postupke nadbiskupa Stadlera zapazio je njegovu mudrost i dalekosežnost u odlukama te napomenuo da je on znao gdje treba graditi ne samo samostane, već i crkve i škole te sve ono što je sagradio. Nadalje je istaknuo da je očito kako je Stadler bio svjestan da treba ulagati u ljude, u djecu jer su oni budućnost. Potom se osvrnuo na redovnike i redovnice koji svojom odjećom pokazuju kome pripadaju. Pri koncu je ustvrdio da redovnice svojom odjećom svakodnevno svjedoče da postoji živi Bog te da i u današnje vrijeme ima netko tko se odlučio odreći svega i služiti Bogu i najpotrebitijima.

Nakon propovijedi nastavljeno je s misnim slavljem, a nakon misnog slavlja uslijedilo je druženje kod obiteljskog stola.

(s. M. Ljilja Marinčić)