19.05.2025

Duhovna obnova za sestre franjevke Hercegovačke provincije

U ovoj prigodi fra Ivan Penavić govorio je o temi smrti: „Pjesma stvorova – sestra naša tjelesna smrt“, posljednjoj kitici Franjine pjesme.

U samostanu sv. Franje u Bijelom Polju, istoga nadnevka kao i prije 33 godine, 17. svibnja 2025. godine, upriličena je završna duhovna obnova za sve sestre Provincije. Ovo uobičajeno svibanjsko okupljanje uvijek je zahvalni spomen na izlazak posljednjih sestara iz Bijeloga Polja u Domovinskom ratu, prigoda u kojoj dajemo hvalu Bogu za dar životâ sestara i milosti ponovnog povratka u Bijelo Polje. Sudjelovalo je više od stotinu sestara.

Program duhovne obnove započeo je u perivoju sv. Franje. Najprije kratkim uvodom u nastanak i strukturu Pjesme stvorova sv. Franje, koja je simbolično i postavljena upravo od kipa sv. Franje do groblja na Grubanu. Potom je u istome tonu nastavljena i molitva, odnosno hvala Bogu za sva divna djela što ih učini, za našu, poslije Mostara, drugu kolijevku Provincije.

Potom je uslijedio program u dvorani Duhovnog centra „Biskup fra Paškal Buconjić“ gdje je sve okupljene pozdravila provincijska predstojnica s. Franka Bagarić.

Obnovljene Konstitucije Družbe

Na Vrhovnom kapitulu Družbe 2023. započeo je proces revizije dosadašnjih Konstitucija i Odredaba, a početkom ove godine dovršen je prijevod na hrvatski jezik. Bila je ovo prigoda, kad je okupljen najveći broj sestara Provincije, uručiti ih sestrama. S. Natalija Palac kratkim je osvrtom uvela sestre u najvažnije izmjene našega zakonodavstva, s posebnim naglaskom na šesto poglavlje (Ustrojstvo i vlast), koje je i doživjelo najveće preinake. Potom je simbolično po jedan primjerak Konstitucija i Odredaba uručen kućnim predstojnicama.

„Sestrica smrt“

U nizu ovogodišnjih tema mjesečnih duhovnih obnova, u skladu s ovogodišnjom franjevačkom obljetnicom – 800 godina Pjesme stvorova, prebirale smo Franjinu pjesmu, kiticu po kiticu. A za ovu prigodu fra Ivan Penavić govorio je o temi smrti: „Pjesma stvorova – sestra naša tjelesna smrt“, posljednjoj kitici Franjine pjesme.

Nakon izlaganja sestre su imale prigodu za sakrament pomirenja i pripravu za euharistijsko slavlje.

„Povratak“ kipa sv. Franje

U klaustru prijeratnog samostana u Bijelom Polju godine 1973. postavljen je kameni kip sv. Franje. S razaranjem samostana i kip je doživio oštećenja. Poslije rata obnovio ga je i zaštitio akademski kipar Toni Marić, a svoje je mjesto dobio u novom samostanu.

Na ruševinama starog samostana, što su godinama čuvale sjećanje, ponovno se upalio plamen nade. Godine 2023. otpočeli su radovi na projektu rušenja i sanacije devastiranih objekata koji su dobili i novu svrhu. U tu novu, za nas prevažnu kuću, „vratio“ se sv. Franjo. Uz pjevanje litanija u procesiji je iz samostana prenesen i postavljen na staro postolje i gotovo pa na staro mjesto. Nosile su ga sestre iz zadnjeg predratnog bjelopoljskog novicijata. Bio je ovo fizički prijenos kipa, a duše su sestara, govorile su suze, nosile sjećanja, miješajući tugu i radost.

Euharistijsko slavlje i blagoslov kuće

U našoj prijeratnoj, sada obnovljenoj kapelici, započelo je euharistijsko slavlje. Predvodio ga je fra Ivan Penavić uz suslavlje fra Ljube Lebe, trenutnoga bjelopoljskoga župnika don Rajka Markovića te fra Svetozara Kraljevića, posljednjega bjelopoljskoga duhovnika sestara, koji je održao i homiliju, evocirajući uspomene na posljednje dane u samostanu i odlazak sestara iz Bijeloga Polja.

Nakon sv. mise uslijedio je blagoslov kapelice i obnovljenih prostorija samostana, stambenog i memorijalno-galerijskog dijela.

Liturgijsko slavlje i ostale dijelove programa animirao je provincijski zbor.

Naši su snovi na lijevoj obali

Naslov je ovo ratnih zapisa iz travnja i svibnja 1992. godine i egzodusa sestara iz Bijeloga Polja što ih je zapisala s. Bonifacija Barbarić. Dirljivo je to svjedočanstvo o stradanju samostana, izgnaničkim danima u Potocima i o konačnom izlasku sestara pod kišom granata.

U popodnevnom dijelu programa opet su se sestre okupile u obnovljenom starom samostanu. Dijelove ovih zapisa čitale su s. Zdenka Kozina i s. Dominika Anić, a pjesmom su ih pratile naše novakinje, postulantica i kandidatice. Nakon toga je uslijedio kratki slikovni prikaz povijesti bjelopoljskog samostana, od dolaska u travnju 1910. do svibnja 2025. godine. Zadnja je slika bila popraćena prigodnim i poticajnim tekstom:

„Naša povijest nije samo zapis prošlosti, povijest jednoga mjesta. Ona je svjedočanstvo vjere jače od ruševina, predanosti dublje od patnje i nade koja nadživljuje svaku oluju. Podsjetnik da Bog obnavlja ono što je slomljeno i iz ruševina stvara prostor za novi život. Ono što se gradi na ljubavi, nikada ne nestaje. Zahvalni smo za svaku ruku koja je gradila, za svako srce koje je molilo, i za svako svjedočanstvo koje je ovu priču nosilo kroz vrijeme.“

(ŠSF, Mostarske provincije)