08.02.2025

Obilježen Stadlerov dan u Sarajevskoj katedrali

Na grob sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera stigli su hodočasnici iz župe u Gromiljaku, među kojima su i brojni članovi Društva Prijatelja Malog Isusa.

 

U subotu 8. veljače 2025. godine, u sarajevskoj katedrali obilježen je Stadlerov dan. Na grob sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera stigli su hodočasnici iz župe Imena Marijina Gromiljak, među kojima su i brojni članovi Društva Prijatelja Malog Isusa, predvođeni sestrom Marinelom Zeko, s kojom su djeca i mladi animirali liturgijsko pjevanje i čitanje. Prije svete mise, djeca su imala meditaciju o Srcu Isusovu i nadi nadahnutu na liku i djelu sluge Božjega Josipa Stadlera. Na misi su sudjelovale i sestre Služavke Malog Isusa na čelu s provincijskom glavaricom s. M. Ana Marijom Kesten. Misno slavlje predslavio je katedralni župnik mons. Ivo Tomašević.

U poticajnoj propovijedi, kroz lik svete Jozefine Bakhite, čiji se spomendan slavi 8. veljače, te lik sluge Božjega Josipa Stadlera, župnik Tomašević govorio je o nadi i radosti koju Bog daje. Njih dvoje, istaknuo je, već od rane mladosti imali su jako teške živote, a unatoč svemu zadržali su nutarnju radost i nadu i cijenili su svaki ljudski život, priznajući njegovo dostojanstvo svakom čovjeku. Govoreći o sv. Jozefini koja je doživjela brojna poniženja i patnje ropstva, osvrnuo se i na papinu poruku na Svjetski dan molitve i razmišljanja u svrhu suzbijanja trgovine ljudima u kojoj poziva da se ulože svi napori kako bi se to zlo spriječilo. Unatoč silnim patnjama, sveta Jozefina nikada nije izgubila nadu i radost, istaknuo je župnik: „sestra Jozefina radila je kao vratarica i bila je u stalnom kontaktu s ljudima koji su je izrazito voljeli i cijenili. Njezina poniznost, jednostavnost i osmijeh su plijenili pozornost i ljubav ljudi koji su je okruživali“.

Spominjući nadbiskupa Stadlera, podsjetio je prisutne na važnost odnosa s Bogom koji nam daje da unatoč teškoćama budemo nositelji nade i radosti te da budemo znak njegove ljubavi u svijetu priznajući dostojanstvo svakome čovjeku: „Nadbiskup Stadler okupljao je mnoge i poticao da budu nositelji i promicatelji nade ne samo riječima i ne samo navještajem radosne vijesti nego i konkretnim djelima. Iako je vršio tako važnu i odgovornu službu u jednom vremenu, to ga nije nimalo omelo da se trajno zauzima za malene i siromašne i da potiče mnoge da idu zajedno tim putem. Njegovo služenje potaknulo je plemenite djevojke da služe malenima i iz toga će nastati djelo služenja Malom Isusu kroz služenje najmanjima i najslabijima. Brojna djela koja je pokretao nadbiskup Josip bila su u službi vraćanja istinskog dostojanstva mnogima i bila su znak Božje ljubavi u svijetu“. Na kraju propovijedi župnik mons. Tomašević je istaknuo kako je grijeh najgore ropstvo koje zatamnjuje pogled prema Bogu i prema bližnjemu te ne dopušta da u Bogu prepoznamo dobrog i milosrdnog Oca, a nasbiskup Stadler je kroz svoja djela nastojao malenima vratiti dostojanstvo djeteta Božjega: „otvaranjem škola i učilišta, gradnjom crkava i samostana nadbiskup Stadler je nastojao umnažati mjesta gdje će, posebno maleni i siromašni ali i svi koji to žele, moći učiti o dostojanstvu djeteta Božjega“.

Budući da je ovo oprosna crkva, zajedno sa župnikom prisutni su izmolili molitve za potpuni oprost a, nakon molitve za proglašenje blaženim i svetim, povodom godine nade, djeca su na grobu sluge Božjega pročitala izreke nadbiskupa Stadlera koje govore o nadi.

(s. M. Nikolina Cvitanović)