03.02.2025

Pozdravni govor nuncija Chullikatta na svečanoj akademiji

Riječi pozdrava nuncija Francisa Assissia Chullikatta na svečanoj akademiji u prigodi proslave Jubileja posvećenog života prenosimo u cijelosti.

Središnja proslava Dana posvećenog života u jubilarnoj godini svečano je obilježena 1. veljače 2025. godine euharistijskim slavljem u sarajevskoj katedrali Srca Isusova. Potom je održana svečana akademija. Nakon riječi pozdrava predsjednice KVRPP BiH s. Željke Dramac okupljenima se u svojoj pozdravnoj riječi obratio nuncij nadbiskup Francis Assissi Chullikatt. 

Središnjost nade u kršćanskom životu

Draga braćo i sestre! 

Na dan 24. prosinca 2024., kao što znamo, papa Franjo započeo je Jubilej 2025. godine otvaranjem Svetih vrata, koja simboliziraju vrata raja kroz koja svaki vjernik treba proći u radosti kršćanske nade, kao vrhunac svoje nade u vječni život, koji je već započeo u nama po vjeri koju ispovijedamo. 

Sveti vrata postaju tako simbol prijeko potrebnog prolaza, izlaska ili duhovnog prijelaza, koji svaki kršćanin mora poduzeti po obraćenju i pokori prema otkupiteljskoj milosti Isusa koji nam je rekao: " Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se..." (Iv 10,9a). Jubilarna vrata su dakle slika Krista (Iv 10,1; Mt 16,19), koji nas vodi prema našoj nebeskoj domovini, opraštajući grijehe i otpuštajući kazne. U tom smislu, Krist je vrata kroz koja mi prolazimo kako bismo zreli Boga (Ez 46,1-3), licem u lice (1Kor 13,12) i vidjeli Boga onakvog kakav on jest (1Iv 3,2). 

Jubilej, dakle, postaje slavlje te nade koja nas stavlja na "izvanredni put" prema spasenju koje nudi Krist. To je jedan od razloga središnjosti nade u Svetoj godini koju živimo. Tu središnjost nade u životu kršćanina i svake osobe također je istaknuo preminuli papa Benedikta XVI. u enciklici Spe salvi. Papa nas podsjeća da svaki plan, čak i onaj zemaljski, mora se osloniti na nadu prije nego što dosegne cilj. No temelj svake nade je sam Krist, koji je svojom smrću i uskrsnućem pobijedio svijet (Iv 16,33c) i vodi nas do najvišeg cilja: vječnog života. 

Draga braćo i sestre: Život vjere sa svojim ljudskim očekivanjima, tjeskobama, trpljenjima i neuspjesima itd., jest "mjesto učenja" nade. Zato je apostol Pavao odabrao znak nade kako bi ohrabrio kršćansku zajednicu u Rimu svog vremena, riječima: "Nada pak ne postiđuje" (Rim 5,5), koje je papa Franjo s prvom ponovno upotrijebio u Buli proglašenja ove Jubilarne godine. Naime, upravo je nada ta koja daje snagu za vjerovanje, ljubav i život. 

U tom smislu, život Blažene Djevice Marije je rječit, uvjerljiv i umirujući primjer koji treba nasljedovati, jer je Marija, Zvijezda mora, Stella Maris, i znak sigurne nade. Naime, Marija je bila krajnje odredište nade mnogih ljudi i naraštaja koji su čekali i pripremali Gospodinovu Epifaniju. 

Znamo da vrijeme postiže svoju puninu kada je sjedinjeno s vječnošću, to jest s beskonačnim vremenom Boga. No, nada je u srcu tog tijeka vremena, čekajući puninu ispunjenja. Na našem zemaljskom putovanju "hodočasnika nade", neka Marija uvijek bude za nas sigurna sidro u olujama života kako bi nas vodila prema Očevoj kući. 

S ovim srdačnim osjećajima, želim svima plodan susret kako bismo, slijedeći put nade, mogli dovesti čovječanstvo Kristu, jedinim vratima prema Očevoj kući. 

            Hvaljen Isus i Marija!