26.09.2024

Pokopana uzorna vjernica Kata Dadić, majka provincijala fra Zdravka Dadića

Misu zadušnicu predvodio je fra Janko Ćuro, vikar provincije Bosne Srebrene u zajedništvu provincijala Dadića i sedamdesetak svećenika i redovnika.

Uzorna vjernica Kata Dadić, majka provincijala Bosne Srebrene, fra Zdravka Dadića, koja je u nedjelju 22. rujna okrijepljena svetim sakramentima blago u Gospodinu preminula u 95. godini života u domu Riviera u Orašju, pokopana je u srijedu 25. rujna u svojoj rodnoj Župi sv. Ivana Krstitelja u Donjoj Tramošnici u Bosanskoj Posavini.

Misu zadušnicu uz lijes pokojnice u župnoj crkvi predvodio je fra Janko Ćuro, vikar provincije Bosne Srebrene. Uz provincijala fra Zdravka i domaćeg župnika fra Josu Oršolića koncelebriralo je još sedamdesetak svećenika i redovnika. U prepunoj crkvi uz rodbinu na misu su prisutne bile brojne redovnice, a uz franjevačke bogoslove i glazbenika Zlatka Špoljarevića iz Tuzle pjevanje je animirao profesor na sarajevskoj Teologiji fra Emanuel Josić.

U prigodnoj homiliji provincijski vikar fra Janko je naglasio kako nas teški trenuci poput smrti kao vjernike ne smiju strašiti, jer znamo da idemo Gospodinu koji nam je pripravio dom u vječnosti.

„Iako je u trenucima rođenja i smrti čovjek najslabiji i najranjiviji, on je u tim trenucima najveći, poseban, dragocjen, svet, jer tada postajemo svjesni čovjekove prave vrijednosti i blagoslova u našim životima, tada ga najjasnije vidimo kao čisti Božji dar, svjesni s jedne strane ljudske nemoći, a s druge strane tako poželjne svemoći Božje ljubavi s kojom čovjek jedino dobiva svoju apsolutnu vrijednost. Pred Božjom veličinom mi smo tako maleni i beznačajni, ali pred Božjom ljubavi mi smo tako dragocjeni, veliki, važni, sveti. Tu i takvu ljubav koju Bog ima prema nama najdublje možemo vidjeti i doživjeti u roditeljskoj a posebno u majčinoj ljubavi, kojoj su njezina djeca do zadnjeg udisaja zraka uvijek velika, neprocjenjiva i važna, vrijedna svake žrtve pa i života.“, rekao je uz ostalo fra Janko.

Svjestan veličine majčine ljubavi ustvrdio je kako majčinska briga i pažnja nisu tek puki osjećaji nego nešto puno veće, a to je znanje da si uz majku siguran, zaštićen i miran u bilo kojim trenucima svoga života.

Ustvrdio je kako se to tako očitovala na pokojnoj Kati koja je rodila i odgojila petero djece.

Pojasnio je kako o smrti moramo razmišljati kršćanski, ne plašiti je se, nego prihvaćati i vjerovati da tko u Gospodina vjeruje neće umrijeti nikada, svjesni pri tom da tijelo mora umrijeti, ali ljubav ne mora umrijeti.

Iskazujući sućut obitelji pokojnice poručio je: „Vaša je majka dobar boj bila, trku završila, vjeruj sačuvala. U tom pouzdanju ispratite je Gospodinu, svjesni da ono što Bog daruje i blagoslovi nema vijek trajanja. Sve što je njegove i naše je ako smo njegovi i to vječno. Pokojna Kata svoje je dane proživjela u svojoj rodnoj Tramošnici, a siguran sam da je njezina jedina želja bila da je se kao njezina djeca uvijek sjećate u molitvama. Činite to sa zahvalnošću kako bi vam njezin život ostao trajna inspiracija za smislen život, potpuno uronjen u pouzdanje u Božju providnost ma što život donosio i odnosio“.

U nemogućnosti dolaska izraze sućuti obitelji i rodbini uputio je nadbiskup vrhbosanski Tomo Vukšić obećavši molitvu za pokojnicu, a pročitao vlč. dr. Darko Tomašević, kanonik i arhiđakon Toliškog arhiđakonata.

Riječi sućuti obitelji koji su uputili biskupi Bosne i Hercegovine i Hrvatske te brojni drugi predstavnici vjerskih i društveno političkih ustanova i vlasti pročitao je fra Damir Pavić, tajnik provincije Bosne Srebrene.

Život i djelo pok. Kate ocrtao je župnik fra Joso uputivši uime župe sućut obitelji pokojnice.

Pokojna Kata - Kajica Dadić, rođena je  30. studenog 1929. u Gornjoj Tramošnici od oca Marka Bošnjaka i majke  Ruže, rođene Stipić. U kršćanskom braku koji je sa suprugom - sada pokojnim Perom Dadićem sklopila 17. studenog 1952. imala je petero djece: kćeri Lucu i Ružu (pokojna) te sinove Marka, Iliju i Zdravka. koji je provincijal Bosne Srebrene. U njezinoj obitelji duhovni je poziv odabrao i njezin rođeni brat fra Nikola Bošnjak, također svećenik provincije Bosne Srebrene. Imala je osmero unučadi i sedmero  praunučadi. Bila je žena konkretne vjere i pouzdanja u Božju providnost, samozatajna - žena molitve. Svoje predanje Bogu i ljubav prema sv. Franji potvrdila je pripadnošću Franjevačkom svjetovnom redu. Kao dugogodišnja franjevačka trećoredica živjela je konkretno do posljednjeg dana svoga života.

Pokopana je u srijedu 25. rujna na mjesnom groblju u Donjoj Tramošnici. (KTA/B.L.)