Marijine sestre čudotvorne medaljice
Marijine sestre čudotvorne medaljice osnovala je s. Leopoldina Brandis (1815-1900). Rođena je u Grazu. Stupila je u Družbu Kćeri kršćanske ljubavi u Münchenu koju je osnovao sv. Vinko Paulski i sv. Luiza de Marillac. Prema tadašnjim pravilima sestre su bile usmjerene na rad u bolnicama i sličnim ustanovama. Bile su klauzurne i pravila im nisu dopuštala njegu bolesnika po kućama a to su bili najsiromašniji jer nisu mogli plaćati liječenje i njegu u bolnici. Vidjevši taj problem Majka Leopoldina Brandis otvara novi put.
Poslije molitve, razmišljanja i savjetovanja M. Leopoldina se odlučila da za apostolat te vrste potraži prikladne djevojke. Godine 1860. počela ih je okupljati u Grazu iz udruženja "Djeca Bezgrješne". Tako je 16. srpnja 1878. prvim trima djevojkama dala uniformu. Time je blagdan Karmelske Gospe i dan osnutka Družbe Marijinih sestara. Broj djevojaka je rastao, a njihova dobra djela postajala sve vidljivijim ljudi su ih počeli zvati "Bolničke djevojke" a kasnije i "Bolničke sestre" . M. Leopoldina vidjela je da tu ustanovu prati Božji blagoslov, da ima budućnost te je napisala za njih kratka pravila koja su trebala dati jedinstvene smjernice u njihovom životu, a ponajprije smjernice za duhovni život. Pravila su napisana u duhu sv. Vinka Paulskog a iz njih žari Vinkova karizma i Marijanska usmjerenost.
Bolničke djevojke živjele su u zajednici i imale samo osobni zavjet čistoće. Zajednica Bolničkih djevojaka nije imala nikakvu pravnu podlogu pa je poslije smrti M.L. Brandis nastala bojazan da bi zajednica mogla propasti. Za one koje su bile u Ljubljani zauzeo se lazarist dr. Anton Zdešar.
Konačno uređenje je proveo g. Leopold Šmid 15. 3. 1926. tada su promijenile ime u "Marijine sestre od čudotvorne medaljice" i odvojile se od Milosrdnih sestara Sv. Vinka. Dobile su vlastito vodstvo i sve su sestre prvi put položile redovničke zavjete. Sjedište nove družbe postao je zavod Vincentinum u Ljubljani. Godina 1926. je godina nastanka i osamostaljenja družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice. Sestre službeno nose čudotvornu medaljicu utječući se iskrenom vjerom i pouzdanjem zagovoru Bezgrješne moleći: "O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se k tebi utječemo!" Geslo Družbe je "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" (Lk1,38). Duh Družbe je duh poniznog služenja bližnjemu u potrebi.
Sestre i danas nastoje ostvarivati svoju prvotnu karizmu: njeguju bolesnike po njihovim kućama, brinu se za siromahe i beskućnike, rade u bolnicama i staračkom domovima. Prisutne su i u župskom pastoralu, vode crkveno pjevanje, rade u školama kao vjeroučiteljice, organiziraju susrete za djevojke. Duh svoje karizme sestre nastoje utjeloviti i širiti u Africi pomažući bolesnima i siromašnima. Ideal Marijine sestre jest biti Marija po nesebičnoj ljubavi, molitvi i slušanju Božje riječi. Svojim opredjeljenjem za Ljubav sestre služe svima donoseći Boga bližnjemu gdje god se on nalazio.
Danas Družbu čine dvije provincije Slovenska sa sjedištem u Ljubljani i Hrvatska sa sjedištem u Osijeku. Družba broji 174 sestre koje djeluju Sloveniji, Italiji, Ukrajini, Slovačkoj, Kanadi, Hrvatskoj (Osijek, Zagreb, Nova Kapela, Požega, Aljmaš, Donji Miholjac, Dubrovnik), Bosni i Hercegovini (Žepče) i Africi (Benin: Affame, Porto Novo, Malanhoui, Biro).
Sestre kroz molitvu i apostolat nastoje živjeti u vremenu i mjestu gdje se nalaze. Žive i rade s ljudima kojima su poslane te im nastoje olakšati život kroz razgovor i molitvu. Što mi to posebno činimo? Ništa posebno - reklo bi se - ali ipak posebno! Nastojimo ostati u kontaktu s Bogom susrećući ga u ljudima i svojim bližnjima. Jedan dan nosi mnogo radosti, ali i brige. Slušamo Isusa koji kaže "Ne brinite se tjeskobno". Pouzdajemo su u njegovu Majku koja nas prati svojim zagovorom. Ona je uzor svakom kršćaninu, a posebice nama koje smo pod njezinim Majčinskim okriljem.
Utemeljiteljica Majka Leopoldina Brandis često je napominjala "Bolničkim djevojkama" danas Marijinim sestrama rečenicu koja glasi: "Naše zvanje zahtijeva jednostavne sestre sa zlatnim srcem, punim ljubavi prema Bogu i bližnjemu." Neka nas takve prepoznaju i oni s kojima dijelimo svoju svakodnevnicu.
Marijine sestre u Žepču
Marijine sestre dolaze 17. siječnja 1966. na poziv župnika Flore Čulinovića u župu sv. Antuna Padovanskog u Žepče da pomognu župniku u pastoralu i ostalim poslovima koji su tada bili aktualni. S obzirom da su tadašnje obitelji bile brojne, a prilike života teške, svi su imali pune ruke posla. Sestre su dočekane i lijepo primljene te su ostale sve do danas.
Prve sestre koje su došle bile su s. Felicija i s. Ozana. Kroz ovaj niz godina sestre su se izmjenjivale, a neke su bile na kraćim zamjenama ili ispomoći. Svaka od sestara ostavila je dio sebe i dio svog života u ovoj župi služeći prvenstveno Bogu i ljudima. Većina od njih još djeluju u našim zajednicama, a neke su se preselile Gospodinu. Župa sv. Antuna Padovanskog u Žepču bila je plodno tlo rada sestara, a to svjedoče mnoga duhovna zvanja i mnoge sestre koje su iz ove župe. Bog gleda ponizne i jednostavne, pomaže u teškim trenucima, a ne zaboravlja nikoga obdariti svojim blagoslovom. Ova župa, točnije vjernici ove župe sa svojim svećenicima bili su braća i sestre, prijatelji i suradnici sestrama.
I u današnje vrijeme sestre su aktivne u župnom pastoralu s mladima i djecom, u školi, vrtiću i u kuhinji. Obilaze bolesnike, starije i nemoćne osobe te svojim životom služe Bogu i braći ljudima.
Kontakt: s. Jelena Lončar, Stjepana Radića 5, 72230 ŽEPČE; Tel. 00387(0)32/881 725
Fotogalerija
Ispiši
Pošalji e-mail
Word dokument