Kćeri milosrđa
Marija od Propetog Isusa Petković (1892 – 1966) utemeljila je Družbu Kćeri Milosrđa 1920. u Blatu na otoku Korčuli u vremenu poslijeratne oskudice, gladi i neimaštine i talijanske okupacije. Budući da su nakon završetka Prvoga svjetskoga rata talijanske sestre Službenice Milosrđa napustile svoj Zavod i mjesto Blato, dubrovački biskup Josip Marčelić je zamolio Mariju da sa svojim kolegicama koje su bile spremne slijediti put služenja siromašnoj i ostavljenoj djeci, useli u napušteni Zavod i u njemu nastavi voditi pučku kuhinju u kojoj je ona već i prije surađivala. Tako je na Blagovijest, 25. ožujka 1919. godine, Marija s pet djevojaka iz Blata i Vela Luke, pod mudrim vodstvom biskupa Marčelića, započela put koji je vodio utemeljenju nove redovničke družbe, što se i ostvarilo 4. listopada 1920. godine. Družba je dobila ime Družba Kćeri Milosrđa, a za Mariju to znači da je rođena iz Božjega milosrđa da nastavi njegovo djelo ljubavi i milosrđa. To dvostruko značenje stopilo se u jedno predano darivanje u djelima milosrđa, ponajprije u Blatu, a potom u mnogim mjestima gdje je trebalo blažiti nevolju.
Plač sirota i udovica dopro je do nježnog srca Marije Petković Kovač. Sva zauzeta brigom za hranu gladnim siromasima, predana odgoju nepoučene djece, promatrala je Marija milosrdnu ljubav svojih sestara. Premda mlade i neiskusne, same gladne i nezaštićene, sa milosrdnom ljubavlju u srcima trudile su se nahraniti i zaštititi djecu, pomoći bolesnicima i umirućima. Hranile su gladne, tješile žalosne, davale nadu obeshrabrenima, majčinskim srcem milovale one što bez majčinske ljubavi ostadoše.
Nedostatak hrane prisilio je sestre da pođu u prošnju po Blatu i otoku Korčuli. No, to nije bilo dovoljno.
Kada je u Dalmaciji nestalo hrane, krene sestra Marija Propetog Isusa sa svojom pratilicom sestrom Marijom Gabrijelom Telenta u neizvjesnu avanturu ljubavi. Otputuju 29. kolovoza 1933. godine u Slavoniju i tu započeše svoj milosrdni rad po Đakovu i okolnim mjestima. Skupljale su žito i slale ga u Blato, kako bi sestre imale što dijeliti onima koji su svakodnevno kucali na samostanska vrata. Teške prilike zahtijevale su da se ide dalje. Nisu bile dovoljne prošnje ulja po Korčuli, obilazak Vojvodine, niti odlazak po pomoć do beogradskog ministarstva. Svaka vreća žita davala je novu nadu, ali potrebe su bile još veće i trebalo je ići dalje. Božja Očinska ruka nosila je i štitila ovu malu Družbu, blagoslovila je njen trud i počela su stizati nova zvanja. Oduševljene mlade djevojke željele su se pridružiti ovom gnijezdu milosrdne ljubavi. Počele su sestre dobivati pozive da dođu u službu u druga mjesta, a Marijino misionarsko srce moralo je popustiti. I tako su nicali domovi za nezbrinutu djecu i bijedne bolesnike od Blata do Subotice, od Velesa i Zemuna do Vinagore.
Već 1940. godine ova dvadeset godišnja Družba kao mlada nevjesta imala je za miraz 25 otvorenih zajednica u kojima je djelovalo preko sto sestara sa razvijenim opsežnim apostolatom: uz 8 obdaništa i zabavišta, 2 sirotišta, državnog doma za ratnu siročad, 3 kuhinje za siromahe, 3 bolnice, sestre su vodile dvanaestak katoličkih društava, redile i vodile crkveno pjevanje u 8 crkava, držale domaćinske tečajeve, satove klavira, obilazile bolesnike, radile kao bolničarke često mijenjajući liječnika u osamljenim selima, radile ručni rad, a nadasve molile.
Već 1936. godine poslala je Utemeljiteljica prvu grupu sestara u Argentinu, i posijala sjeme za buduće provincije u Južnoj Americi. Sestre hrvatske provincije povlaštene su da mogu i danas raditi u kućama koje su otvorene na samom početku Družbe, no nažalost ne postoje sve. Loše prilike, bolesti i nemogućnosti stanovanja uvjetovale su da su se na samom početku neke kuće morale i zatvoriti.
Ono najteže i presudno za daljnju budućnost provincije bio je dolazak komunističkih vlasti na čelo države. Sestre su postale nepodobne, sirotišta i domovi su zatvarani. Same sestre nalaze se u godinama teškog rada za preživljavanje. Nikakve nedaće ne mogu spriječiti djelovanje Duha Svetoga. Kuće se i dalje otvaraju.
Sestre sve više rade na župama, držeći župni vjeronauk, pripremajući djecu za sakramente, brinući za čistoću crkava, vodeći crkveno pjevanje, prihvaćajući brigu o župnim domaćinstvima. Zapošljavaju se u caritasovim staračkim domovima u Njemačkoj, u svojim kućama njeguju starice, obilaze bolesnike, rade kao medicinske sestre u bolnicama. Dijele sudbinu hrvatskih iseljenika u Kaliforniji i Kanadi. U svojim kućama čuvaju djecu zaposlenih roditelja..
Do znatnih promjena dolazi 90. tih godina prošloga stoljeća ulaskom vjeronauka u škole. Preko 20 sestara počinje raditi u školi. Godine 1991. nadležno ministarstvo odobrava rad 9 vrtića.
Agresija na Hrvatsku donijela je nova stradanja. Sestre primaju prognanike u svoje kuće, te pružaju duhovnu i materijalnu pomoć potrebnima.
Osobita Božja milosti darovana je Družbi 6. lipnja 2003. kada je pri trećem pohodu Hrvatskoj, papa Ivan Pavao II proglasio Mariju Propetog Isusa blaženom u Dubrovniku i time domovinsku Crkvu obogatio prvom hrvatskom blaženicom.
Danas hrvatska provincija ima 32 mjesne zajednice, zavjetovanih sestara je 168, novakinje 2.. Posjeduje vrtić Marije Petković sa 7 podružnica, 3 privatna doma za starice i 1 dom za dnevni boravak. Sestre rade u 3 državna staračka doma, 22 škole. Katehiziraju u 20 župa, vode 32 zbora, brinu o čistoći 18 crkvi.
Vode 13 grupa djece i mladih Biseri Očeva milosrđa, 3 grupe Suradnika Kćeri Milosrđa, 2 bratstva TFR, sudjeluju u radu više župnih i biskupijskih vijeća, organiziraju duhovne vježbe, obnove, predavanja, natjecanja i druženja.
Godine 2005. osnovana je Zaklada Bl. Marija Petković koja pomaže školovanje djece slabijeg imovinskog stanja i djecu iz brojnih obitelji. Sestre milosrdnom ljubavlju služe Bogu u bratu čovjeku vođene geslom Družbe primljenim od svoje blažene Utemeljiteljice:
BUDI VOLJA TVOJA!
Na poziv franjevaca na čelu sa župnikom fra Karlom Kujundžićem sestre Kćeri Milosrđa stižu u župu Uznesenja BDM u Uskoplje (Gornji Vakuf) 19. ožujka 1983. godine. Sestre preuzimaju apostolat za vrijeme vrhovne glavarice majke Goreti Krznar i pokrajinske predstojnice s. M. Eugenije Matutinović. Prve sestre koje preuzimaju službu i rad u župi bile su: s. M. Domagoja Marić i s. M. Alma Pavlović koje djeluju u: župnoj katehezi, vodstvu crkvenog pjevanja i sviranja, uređenju crkve i brigu za župno domaćinstvo. Od 1983. godine do danas sestre kontinuirano djeluju u ovoj župi Uznesenja Marijina, osim što su zbog ratnih okolnosti za kratko vrijeme izbivale iz župe. Kroz ovo vrijeme djelovalo je ukupno 13 sestara.
Danas u ovoj u župnoj zajednici djeluju tri sestre. U službi mjesne predstojnice je s. M. Janja Jurman (kontakt: 064/411 5447).
Sestre jedna drugoj pomažu u svakom od navedenih poslova a ostale obaveze koje su vezane uz spomenute poslove ili zbog raznih potreba nadođu, zajednički dogovaraju i suglasno obavljaju imajući pred očima riječi svoje blažene Utemeljiteljice Marije Propetog Isusa Petković „ Tko ljubi, žrtvuje se veselim srcem"! i nastavlja „Ne smijete gledati da li je onaj kome dobro činite zao ili dobar, mlad ili star, vjernik ili nevjernik, znati da je potreban, dovoljno je da mu pomognemo", stoga su sestre raspoložive za svaku suradnju sa braćom franjevcima i pomoć vjernicima ove župe a posebno djeci i mladima. Želimo uzajamno izgrađivati bolje sutra za ovaj naš narod i župu.
Zadnja otvorena kuća i druga na području BiH je Šikara u blizini Tuzle, bila je otvorena 2001. godine u kojoj su djelovale tri sestre i radile u župnom apostolatu i osnovnoj školi, svirale, vodile brigu o čistoći crkve i vodile župno domaćinstvo
Nažalost zbog bolesti sestre Ilijane Marković, koja je djelovala u župi od početka potpisan je sporazum da se kuća u Šikari zatvara nakon proslave sv. Franje Asiškog, zaštitnika župe, 4. listopada 2016.
Ako želite bolje upoznati utemeljiteljicu blaženu Mariju Propetog Isusa Petković i Družbu Kćeri Milosrđa posjetite sestre u župi ili na adresi: www.marijapropetog.hr
Našu prvu hrvatsku blaženicu Crkva slavi 9. srpnja.
Fotogalerija
Ispiši
Pošalji e-mail
Word dokument