21.10.2020

Misijsko iskustvo iz Ugande s. Ivke Lučić

“To je potpuno drugačiji svijet. Nama koji živimo pod utjecajem Zapada pomalo i nezamisliv pa se počesto nađemo u čuđenju.” – kazala je s. Ivka.

Uoči Misijske nedjelje kada Crkva slavi Svjetski dan misija, u samostanu Navještenja Gospodinova u Zagrebu-Držićeva Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije, fra Stipo Kljajić, OFM predslavio je 17. listopada 2020. misno slavlje na kojem su sudjelovale sestre zajednice kao  i misionarka s. Ivka Lučić koja je prije nepune dvije godine zajedno s još tri sestre otišla u daleki misijski svijet, u afričku Ugandu.

Svoje misijsko iskustvo podijelila je s. Ivka u zajednici pripovijedajući sestrama o kulturi i mentalitetu tamošnjih ljudi. “To je potpuno drugačiji svijet. Nama koji živimo pod utjecajem Zapada pomalo i nezamisliv pa se počesto nađemo u čuđenju.” – kazala je s. Ivka, istaknuvši nekoliko primjera koji pokazuju čemu se to čovjek Zapada čudi: “Normalno je da imamo struju dok su njihove žarulje lampaši; Normalno je da imamo vodu u kući dok oni idu nekoliko kilometara na izvor po vodu; Nama je sasvim normalno da kanalizacija treba primiti svu količinu vode obilnih kiša dok njima obilne kiše razruše dom; Nama je sasvim u redu da misa ne bude duža od sat vremena, a njihova liturgijska slavlja traju nekoliko sati; Normalno je da imamo sve što želimo, kuću, stan, sve materijalno osigurano za mnoge godine dok oni žive samo danas; Normalno je da budemo siti i da jedemo sve što poželimo dok oni kucaju na vrata da odrade posao samo zato da bi mogli jesti; Normalno je da naši učenici idu u školu dok mnoga djeca Afrike o tome samo sanjaju.”

Gledajući fotografije iz Ugande i slušajući priče o životnim iskustvima afričkog čovjeka rađa se pitanje  što te ljude koji žive u siromašnim uvjetima čini tako sretnima, odakle toliko radosti na dječjim licima, na licima mladih i starih.

Možda su ljudi Zapada previše zarobljeni materijalnim i egoizmom. Jedno je sigurno – ispunjenje ne ovisi o materijalizmu i vanjštini. Bitno se krije u nevidljivim stvarima, bitno se skriva u tišini – tamo gdje se susreću Bog i čovjek, gdje se Bog daruje u liku kruha. Sve vanjsko je prolazno, a samo Bog čovjeka može ispuniti u svojoj biti. Samo Bog može utažiti čovjekovu žeđ ako dođe na Njegov izvor i učiniti ga sposobnim da 'propovijeda evanđelje svemu stvorenju'.  

(KVRPP BiH/s. Radmila Ilinović)