16.03.2020

Duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva u ožujku

Duhovna obnova je održana pod vodstvom dr. fra Josipa Jozića, profesora na Franjevačkoj telogiji u Sarajevu. Sudjelovalo je 70-ak redovnica.

U organizaciji Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije održana je u nedjelju 15. ožujka 2020., u poslijepodnevnim satima u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu mjesečna duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva pod vodstvom dr. fra Josipa Jozića, profesora na Franjevačkoj telogiji u Sarajevu. Sudjelovalo je 70-ak redovnica.

Voditelj je u svom predavanju, govorio o kušnjama u današnjem svijetu, koje u odnosu na Isusove kušnje (kušnja kruha, kušnja Boga i kušnja đavla), proširuju značenje i opseg. „Iako korizma donosi tri pustinjske kušnje, njih je možda u istoj strukturi puno više u našem životu. Kušnja nije samo nešto što čovjeka dovodi pred zid odluke za dobro ili loše, nego više zavodljivost, to joj i jest snaga, da u onim trenucima kada mislimo da smo u svemu što govorimo i radimo baš u pravu, možemo biti jednostavno zavedeni i kušani.“

Koristeći likove iz romana Svježe obojeno pisca Josipa Mlakića (majka i šestogodišnje dijete u ratnim okolnostima i kritičnim uvjetima kreću na put) predavač je istaknuo tri kušnje:

Prva kušnja – sigurnosti ugode. „Svi mi radimo svoj posao, no uz strukturu 'ima vrijeme rada i vrijeme odmora' preteže određena konformistička linija u kojoj nisu opreke rad i odmor, nego rad i komfor. Tu je važno, ne da se ima dovoljno hrane, jela i pića, to svakako imamo, nego da se ima dovoljno vremena za sve svoje hobije, da je vrijeme i situacija komotna u kojoj nas nitko ne smije uznemiravati. Sigurnost ugode nije samo kušnja, ona je već nešto u što se upalo, jer dokida kako osjećaj za dužnost tako i osjećaj za ljudsku muku. Danas se kod nas to očituje u jednom već ustaljenom pojmu, zapravo u duhovnosti blagostanja. Kušnja sigurnosti ugode proizvodi određeni relativizam u svemu.

Druga kušnja – sigurnosti vjere. Pojavljuje se onda kada čovjeka u životu nešto napadne, kada mu nešto bitno za život počinje nedostajati, kada se s nekim posvađa, kada neka bolest dođe, pa se onda postavljaju redovito već poznata pitanja 'zašto baš meni', 'što baš ja', pa se pojavi određena sumnja u Boga.

Ako nešto 'zaškripi', u opasnosti smo – to je kušnja sigurnosti u vjeri – da mi Bogu određujemo način ophođenja s nama ili propisujemo kakav bi nam život trebao biti. Vjera nije siguran pojam, ona može presušiti, nju se može i 'ubiti', ona je kao na nesigurnim temeljima, koje ipak i iznad svega drži Bog u svojim rukama.“

S obzirom na treća kušnju – sigurnosti pozicije, predavač je istaknuo: „Ova kušnja ne nalazi se samo u opreci Isus i đavao, nego i na razini čovjek-čovjek, kada se podlažem drugome. U određenom smislu je i ugodno se prepustiti tuđem vodstvu pa i u najintimnijim stvarima života, jer se time oslobađa odgovornosti, razmišljanja, odlučivanja, ali se također oslobađa i svake kreativnosti, svake spontanosti i svake nove ideje. Danas je poznata kušnja 'klanjanja' velikanima u bilo kojem obliku. Poklanjamo se drugim ljudima, raznim vođama, guruima koji su popularni, jer imaju utjecaja, jer mogu nešto srediti i ponajviše jer nas mogu financirati.

Ova je kušnja pozicije ponekada jača od kušnje kruha ili iskušavanja Boga u osobnom životu, jer pozicija omogućuje upravljanje ljudima ne samo stvarima, da pred drugima pokažem svoju veličinu, da pokažem kako vrijedim jer imam poziciju, i da pokažem da drugi ovisi od mene – to je nekad najteža zavodljivost“, zaključio je fra Josip.

Nakon predavanja slijedilo je klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom i osobna ispovijed. Euharistijsko slavlje, također je predvodio fra Josip i izrekao homiliju.

Za vrijeme euhristijkoga slavlja svirala je s. Antoneta Martić, milosrdnica.

Tekst: s. Jadranka Obućina

Foto: s. Ljubica Stjepanović