06.03.2020

Održan šesti susret studenata i mladih u Sarajevu

Sv. Misu je predslavio fra Davor Petrović u suslavlju vlč. Damjana Solde i zajedništvu đakona fra Vinćenca Kajtazija, a na susretu je sudjelovalo 40-ak studenata i studentica.

Šesti susret studenata i mladih održan je u četvrtak 5. ožujka 2020. u samostanu sv. Vinka sestara milosrdnica u Sarajevu (Titova 42) u organizaciji Povjerensva za pastoral mladih pri Konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica. Na početku susretu na kojem je sudjelovalo 40-ak studenata i studentica, s. Ana Marija Kesten, voditeljica Povjerenstva pozdravila je nazočne te kazala: „Nemojte dopustiti da vam brige i zavodljivosti svijeta otmu nadu i radost, da vas opčine i učine robom svojih interesa. Odvažite se za nešto više, jer je vaš život važniji od bilo čega drugog. Ništa nemate od toga ako se pretvarate da ste netko drugi! Najljepše je postati ono što Bog, tvoj Stvoritelj želi od tebe!

Sudionici susreta imali su mogućnost za sakrament pomirenja prije sv. Mise koju je u večernjim satima u crkvi sv. Vinka predslavio fra Davor Petrović, promicatelj duhovnih zvanja u Bosni Srebrenoj i područni duhovni asistent FRAMA-e  u suslavlju vlč. Damjana Solde, pastoralnog suradnika u Nadbijskupijskom centru za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ i zajedništvu đakona fra Vinćenca Kajtazija.

U svojoj homiliji fra Davor je istaknuo: "Život bez duhovnih vrednota danas je najveće siromaštvo. Bez duhovnosti čovjek je bijedniji nego bez materijalnih dobara. Mi kršćani moramo shvatiti da nas čin krštenja obvezuje da pomažemo drugima. Naša solidarnost s Kristom produbljuje se svaki put kad ga primamo u svetoj pričesti.  Mi u sebi imamo snage da učinimo veličanstvena djela za Boga. Nosimo dično ime kršćana, sljedbenici smo Kristovi i pripadamo njemu." Ipak propovjednik se zapitao: "Kako to onda da nam tako često manjka sigurnosti? Zašto se smatramo bespomoćnima? Isplati li se činiti dobro iako nam to nekad ne ide u korist i ne vraća nam se?" te odgovorio: "Potrebno nam je nadahnuće Duha, moramo govoriti o Bogu kao ljudi koji Ga poznaju, kao ljudi koji su vidjeli nevidljivo. Moramo razumjeti i cijeniti važnost molitve u našem životu, župe trebaju postati škole molitve, obitelji trebaju izgraditi svoje jedinstvo na zajedničkoj molitvi, naše laičke organizacije neće se ustaliti ukoliko ne pomognu svojim članovima da usrdnije mole. Na našim skupovima trebamo provesti neko vrijeme u zajedničkoj molitvi. No ta zajednička molitva nikako ne smije biti puka formalnost.

Bog ulazi ponekad u naš život na dramatičan način, neočekivano, nenajavljeno, iznenada, kao što oluja provaljuje nakon lijepog vremena. Kao što je se dogodilo sv. Pavlu. Ali zapravo najčešće, Božji dolazak je manje upadljiv i miran, poput večernjeg povjetarca na kraju sparnog dana.“

S obzirom na korizmeno vrijeme i odricanje fra Davor je kazao: „Većinom su to stvari materijalne naravi. Nema tu ništa loše, ako je naš konačni cilj Krist. Najteže se, odreći samoga sebe, svojih grijeha, loših navika i lošeg društva. Mi nosimo križeve, a nigdje Krista."

Propovjednik je potaknuo sudionike da se trude nositi svoje križeve s Kristom te da post i molitva trebaju rezultirati njihovim pozitivnim promjenama. Propovjed je završio Kristovim riječima: „Hoće li tko ići za mnom neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“.

Nakon euharistijskog slavlja svoje iskustvo vjere u životnom hodu posvjedočile su studentice: Marina Papić i Anamarija Matijević.

Slijedilo je druženje uz ugodan razgovor, igrice, grickalice i piće.

(s. Jadranka Obućina)