24.12.2019

Zajednička božićna čestitka mons. Slađana Ćosića kardinalu Puljiću

Uime okupljenih biskupa, svećenika, redovnika i redovnica čestitku Kardinalu uputio je generalni vikar mons. Slađan Ćosić.

Na božićnom čestitanju, na Badnji dan 24. prosinca 2019. u biblioteci Nadbiskupske rezidencije u Sarajevu, prigodnu čestitku nadbiskupu metropolitu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću u ime okupljenih biskupa, svećenika, redovnika i redovnica uputio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić. Čestitku mons. Ćosića prenosimo u cijelosti:

 

Za nebo smo stvoreni još od vječnosti!

Uzoriti gosp. Kardinale,
Preuzvišeni gosp. nuncije,
Preuzvišeni oče biskupe,
Poštovani svećenici, redovnici i redovnice,

Čast mi je i radost izraziti srdačne pozdrave svakome od vas na tradicionalnom čestitanju Božića i božićnih blagdana Vinku kard. Puljiću, nadbiskupu vrhbosanskom.

Misterij Božića je naš osobni misterij. Isus se rađa na zemlji da bismo se mi mogli roditi za nebo u kojemu Bog stoluje [usp. Ps 2,4]. Svojim rođenjem među nama, Isus nas uči kako se roditi nanovo, odozgor [usp. Iv 3,3], obnoviti dostojanstvo djece Božje i Boga zvati Ocem. S naše strane, trebamo dočekati Isusa, prihvatiti Ga i rasti s Njim, do čovjeka savršena: «da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što krči put zabludi» [Ef 4,14].

U tom duhu, želim s vama podijeliti tri misli koje su nadahnute na apostolskom pismu pape Franje Čudesan znak o značaju i važnosti božićnih jaslica.

Dočekati Isusa: susret. Razne figure i likovi koji se obično stavljaju u jaslice imaju svoj značaj i važnost. Zato im se divimo! Ali, njima je, zasigurno, do nečeg drugog stalo, puno važnijega, a to je susret s Djetetom Isusom. U tom susretu, figure i likovi zasjaju u svom punom sjaju i ljepoti, ožive i postanu "prvi svjedoci onoga bitnoga, to jest dara spasenja koje se daje" [AS, 5]. Bez tog susreta, teško je osjetiti i vidjeti jedinstvenu ljepotu božićnog događaja. Svatko od nas je doživio osobni susret s Isusom. Susret koji nas ne ostavlja više istim: on je temelj naše vjere, početak našeg učeništva, i našem životu "daje novi obzor i zajedno s time konačni pravac" [Benedikt XIV., Deus caritas est, 1]. Božić je prigoda obnoviti memoriju susreta s Bogom da bi taj događaj sačuvao svoju svježinu i ljepotu, i da bismo mi sačuvali osjećaj punine našem životu.

Prihvatiti Isusa: siromaštvo duhom. U napuljskom Povijesnom muzeju nalaze se jaslice "Cuciniello" sa 160 figura ljudi, 80 figura životinja i 450 minijaturnih objekata. Uvjeren sam da i u našim jaslicama ima puno figura i likova koji naizgled nemaju veze s izvješćima iz evanđelja. Ali, mi im se opet divimo – i to, prije svega, zbog njihove simbolike i poruke. Neke od tih figurica govore "o svakodnevnoj svetosti, radosti obavljanja običnih, svakodnevnih stvari na izvanredan način" [AS, 6]. Druge pak podsjećaju da se Božić pravo slavi samo u obilju srca, kao i da se Božić ne može dogoditi ako ne prepoznamo prisutnost Boga među nama [usp. AS, 6]. Zbog današnjeg načina slavljenja Božića, u opasnosti smo da ne uočimo dva sigurna puta koji vode do Boga. To su, s jedne strane, put ljubavi koji nas potiče da svoj život učinimo svakodnevnim darom Bogu, upravo onako kako se Bog, u Djetetu Isusu, nama darovao; s druge strane, put poniznosti koja se očituje u većoj otvorenosti, slušanju i uvažavanju drugoga, u brizi za ono što je dobro i izgrađuje, u prihvaćanju kritike, u sposobnosti i volji učiti od drugoga, u spremnosti služiti jedni drugima.

Rasti s Isusom: svetost. U likovima Marije i Josipa, a nadasve u figuri Djeteta Isusa možemo osjetiti "Božju prisutnost u svom životu" i razmišljati "o tome kako je naš život dio Božjeg života" [AS, 8]. Bog, u Djetetu Isusu, od nas zahtijeva sve i ne želi da se zadovoljimo osrednjim i nedosljednim životom. Zauzvrat nam nudi pravi, istinski život, sreću za koju smo od početka stvoreni. To, pak, znači da se, takoreći, stupanj kršćanskog slavljenja Božića mjeri po onoj pavlovskoj: «Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist» [Gal 2,20]. Odnosno, po tome koliko smo oblikovali cijeli svoj život po Isusovom životu. Ili, jednostavno rečeno, po tome koliko smo napredovali u svetosti koja počiva na istinskom štovanju Boga i na djelatnoj ljubavi prema bližnjemu.

Čestitka. Posvema je očito da jaslice, bez kojih je teško zamisliti slavlje Božića i božićnih blagdana, jasno i glasno govore ne samo o nježnoj Božjoj ljubavi prema svakom ljudskom biću, nego i našemu životu. Svima nam je, bili mi toga svjesni ili ne, povjerena zadaća triju mudraca, tj. biti učenici misionari, navjestitelji velikog otajstva naše vjere o Bogu koji je postao Emanuel, s nama Bog [usp. Iz 7,14; Mt 1,23]. Vama, pak, uzoriti gosp. kardinale, kao pastiru ove mjesne Crkve ostaje radosna obveza biti prvi blagovjesnik Radosne vijesti i prvi prenositelj vjere u Boga "koji je želio s nama podijeliti sve kako nas nikada ne bi ostavio same" [AS, 10]. U sada već opipljivom ozračju božićne radosti molimo Gospodina da Vam udijeli jedno-stavnost, mudrost, razboritost i odlučnost u upravljanju Nadbisku-pijom na dobrobit svih onih koji u njoj ispovijedaju svoju vjeru u jedinorođenog Sina Božjega i kroz razne službe, kao Vaši suradnici, pridonose njezinom rastu.

U ime svih ovdje prisutnih, kao i u svoje osobno ime, želim Vam sretan Božić i blagoslovljenu novu 2020. godinu. 

Preuzeto: KTA