Misionarke ljubavi

Družbu sestara Misionarki ljubavi utemeljila je bl. Majka Terezija (1910-1997). Rođena je kao Gonxha Agnes Bojaxhiu, u Skoplju, u današnjoj Makedoniji.

Godine 1928. napušta svoju domovinu i stupa u Red Blažene Djevice Marije (irski ogranak Loretskih sestara) u Rathfarnhamu u Dablinu. Početkom 1929. stiže u indijsku Kalkutu. Poučavala je geografiju i vjeronauk u školi u Kalkuti.

Bila je upraviteljica škole i poglavarica zajednice Kćeri sv. Ane (indijski ogranka Loretskih sestara).

„Dan nadahnuća“ dogodio se 10. rujna 1946. Za vrijeme vožnje vlakom od Kalkute do Darjeelinga grada podno himalajskih planina dobiva svoj „Poziv unutar poziva“, „Utažiti Isusovu neizmjernu žeđ na križu za ljubavlju i dušama“, „radeći na spasavanju i posvećenju najsiromašnijih među siromašnima“. Iz tog poziva trebala je nastati redovnička obitelj misionarki i misionara ljubavi (MC). Dobiva niz nadahnuća i objava koje traju do sredine 1947., a već u kolovozu 1948. napušta Loretsku redovničku zajednicu i odijeva bijeli sari s plavim rubom.

Nadbiskup Kalkute, nakon što ju je brižno saslušao, rekao je odlučno ne! Papa Pio XII, dopušta joj eksklaustraciju, tj. s dopuštenjem Svete Stolice ona napušta Loretsku redovničku zajednicu, da bi započela svoje poslanje među najsiromašnijim među siromašnima na ulicama Kalkute.

Prvu noć provela je pod vedrim nebom, među svijetom bijede, siromaštva, gladi, bolesti, u četvrti Tiljala i Motijhili. Sama Majka Terezija novi je život izrekla molitvom koja je izvirala iz njezina srca: Bože, upotrijebi me kako hoćeš… Ako nikako ne budem mogla pomoći ovim bijednim ljudima, onda mi daj barem snage da umrem s njima i da im svjedočim tvoju ljubav!

Započela je najprije radom sa siromašnom djecom. Prala ih je, poučavala ih higijeni i lijepom ponašanju, bila im je kao majka, stoga su je i oni prozvali Majka Terezija. Poučavala ih je u vjeri, a potom ih počela učiti čitati i pisati. Zemlja im je služila kao ploča. U početku ih je bilo petero u školi, a danas se na tome mjestu nalazi moderna škola koju pohađa više od 5000 djece.

Prve su je slijedile djevojke kojima je godinama bila učiteljica i ravnateljica u školi St. Mary School u Kalkuti.

Majci Tereziji pridružuje se prva kandidatica, indijka Subashini Das, djevojka iz imućne obitelji, njena bivša učenica.

Na blagdan Gospe od Krunice, 1950. Sveta Stolica odobrila je pravila te se tako službeno osniva zajednica Misionarki ljubavi kao družba biskupijskog prava u Nadbiskupiji Kalkuta pod episkopatom Ferdinanda Periere DI. Već 1965. zajednica Misionarki ljubavi je priznata kao Družba papinskog prava.

U međuvremenu, osim siromašnoj djeci, sestre su počele pomagati i njihovim obiteljima. Godine 1952. Majka Terezija otvorila je u Kalkuti Dom za bolesne i umiruće, Nirmal Hriday, što znači Čisto srce. Za one koji su napušteni od svih umirali po ulicama grada, to je bilo i ostalo utočište u kojem su im Misionarke ljubavi pružale utjehu u posljednjim trenutcima života.

S vremenom se glas o Majci Tereziji i njezinim sestrama poširio ne samo Indijom, nego i po cijelom svijetu. Prisutne su u gotovo dvjesto zemalja. U Hrvatsku, u Zagreb, stigle su 1979. a u Bosnu i Hercegovinu 2005. godine. Broj sestara i zvanja neprekidno raste pa je tako među Misionarkama ljubavi i nekoliko hrvatskih sestara. Prvu misiju u tadašnjem SSSR-u osniva 1988. U posljednjim godinama života (1990-1997)

Ukratko, Majka Terezija i Misionarke ljubavi posvuda su postale simbol borbe za život. Gdje god je život u opasnosti, one su na djelu, u blizini su potrebnima svojom pažnjom, ljubavlju i služenjem. Za života je Majka Terezija dizala svoj glas protiv ratova, ali i protiv pobačaja koji je smatrala najvećom opasnosti za mir u svijetu. Borila se i protiv droge i protiv prostitucije, a već za Božić 1985. godine Misionarke ljubavi otvorile su u New Yorku prvi Dom za oboljele od AIDS-a. O njima je govorila: Bolesni od side ljudi su, naša braća i naše sestre. Naša jedina dužnost jest ljubav i praštanje cijelim srcem. Ti jadni ljudi mnogo pate zbog te strašne bolesti, zasad neizlječive, i mi im pružamo sve do zadnjeg daha… Svoju životnu filozofiju Majka Terezija zabilježila je u meditaciji jednostavno nazvanoj Život je...:
Život je prilika - iskusi je/ Život je ljepota - divi joj se/ Život je san - učini ga stvarnim/ Život je izazov - suoči se s njim/ Život je zadatak - izvršavaj ga/ Život je igra - igraj se/ Život je dragocjen - njeguj ga/ Život je bogatstvo - čuvaj ga/ Život je ljubav - uživaj ga/ Život je tajna - pronikni je/ Život je obećanje - ispuni ga/ Život je tuga - nadiđi je/ Život je himna - pjevaj je/ Život je borba - prihvati je/ Život je tragedija - uhvati se s njom u koštac/ Život je avantura - usudi se/ Život je sreća - zasluži je/ Život je život - brani ga.

Sestre su došle u Banja Luku u listopadu 2005. na poziv banjolučkog biskupa Franje Komarice. U kući djeluju 4 sestre. Apostolat sestara je posjećivanje siromašnih u gradu i obližnjim selima. Otvorile su mali Dom za beskućnike (18 ležajeva) te pučku kuhinju u kojoj dnevno nahrane od 60 do 80 osoba. Posjećuju također zatvorenike u zatvorima (Tunjice, Banja Luka i Doboj). Ovisno o mogućnosti, mjesečno dijele pakete hrane i odjeće siromašnim obiteljima kojih ima oko pedesetak. Osim materijalne pomoći sestre mole zajedno sa siromasima da im i na taj način pokažu put do Boga – a to sestre smatraju najvažnijim. Kako je znala reći utemeljiteljica bl. Majka Terezija, Misionarke ljubavi nastoje propovijedati ne toliko riječima nego djelima i životom. Sestre osim zavjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti žive zavjet služenja najsiromašnijim od siromaha.

Poglavarica:

S.Christoffer Tigga MC

Gundulićeva 32
BiH - 78101 Banja Luka
tel. 051/257 070

e-mail: mcbanjaluka@gmail.com