22.11.2018

Održan susret juniorki sestara SMI Sarajevske provincije u Mostaru

Voditelj susreta, mjesni biskup mons. dr. Ratko Perić, govorio je, okupljenim juniorkama na čelu s magistrom s. M. Ljiljom Marinčić, o Knjizi proroka Jone.

U nedjelju, 18. studenoga 2018. u prostorijama Rehabilitacijskog centra "Sveta Obitelj" u Mostaru održan je cjelodnevni susret sestara juniorki Sarajevske provincije Družbe Služavki Maloga Isusa pod vodstvom mjesnog biskupa  Sudjelovale su tri sestre juniorke, s magistrom s. M. Ljiljom Marinčić. Kao predavača ovoga duhovnog susreta, s. magistra pozvala je mjesnoga biskupa mons. Ratka Perića, poznavatelja Sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, Utemeljitelja Družbe. Gospodin je sestrama progovorio ne samo po voditelju, nego i po svrsi koju taj Karitasov Centar ima, a to je danonoćna briga za osobe s posebnim potrebama. Stoga je prva „lekcija“ bila susret s dvadesetak takvih osoba. S korisnicima i djelatnicima Centra susret je bio i na stacionarnom odjelu tijekom Misnoga slavlja koje je predvodio biskup zajedno s don Slavkom Maslaćem, korisnikom Centra.

Osim toga, Gospodin je sestrama po njihovu doživljaju ukazao na ljepota susreta s trima sestrama Služavkama u Svetoj Obitelji, njihovu brižljivost, bliskost i gostoprimstvo s predstojnicom s. Rudolfom Paradžik na čelu. Tu je bliskost iskazala i s. Ljilja u zajedničkom susretu juniorki. U razgovoru s njome sestre su se osvrnule na proteklo vrijeme i pokušale otkriti kako su proživljavale taj dar i duh sestrinstva.

Susret s biskupom-predavačem započeo je časoslovnom molitvom kako bi izgovorena riječ urodila plodom. Tema nagovora bila je Knjiga o Joni, a predavanje je podijeljeno na poglavlja u knjizi: stvarnost grijeha, ispit savjesti, molitva/post/pokora i krjepost strpljivosti.

Razmatrajući knjigu proroka Jone, sestre su imale priliku otkriti proroka izvan serije „malih proroka“. Biskup kaže da se Jonina knjiga doima kao djelo s dubokom i zahtjevnom Božjom porukom svakomu čitatelju.

U 1. poglavlju (1,1-16), umjesto da Boga posluša i uputi se na istok propovijedati obraćenje Ninivljanima, kojih su grijesi doprli do neba, Jona okrenuo u suprotnu smjeru, u Taršiš. I stalno klizio nizbrdice dok nije završio u velikoj ribi. Ali Bog Jonu ne pušta s oka. Prati ga i usmjeruje da izvrši njegov plan spasenja.

U 2. poglavlju (2,1-10) Jona, našavši se u „ribljoj utrobi“ tri dana i tri noći, moli, ali preko volje, potaknut strahom, nevoljom, tminom. Sve je to formalna molitva bez pravoga obraćenja i slušanja Boga.

U 3. poglavlju (3,1-10) Jona je „izbljuvan“ na obalu mora. Bog opet k njemu. Ovaj put prorok formalno sluša, ide i propovijeda: „Još 40 dana, i Niniva će biti razorena“, ali s jezikom u Ninivi, a srcem u Taršišu. Ipak u Ninivi narod se na Joninu riječ počeo obraćati, u kostrijet oblačiti, pokoru činiti. Svi Boga mole za oproštenje. Bog se smilovao.

U 4. poglavlju (4,1-11) Jona je izišao iz grada. Ljutit i mrzovoljan. Krivo mu što je Bog milosrdan i milostiv. Da ga urazumi, Bog čini čudo: Jona je bio načinio sebi hladovinu od lišća, ali je kroz to prodiralo sunce. Zato Bog učini da u jednoj noći izraste bršljan koji se razvio nad Joninom glavom. A druge noći u zoru Bog „zapovijedi“ crvu da podgrize bršljan i da se sasuši. Jona ljut na smrt. Dva puta ponavlja da je „bolje umrijeti nego živjeti“ (4,3.8). Bog mu daje lekciju: tebi je žao bršljana za koji nisi ni prstom maknuo, a da meni ne bude žao Ninivljana koji „ne znaju razlikovati desno i lijevo“.

Sve se ovo može dogoditi i sestri koja je Božja izabranica, a bježi od Boga; moli, a ne moli; sluša, a ne sluša. Bolje Boga sluša Jonin „crv“ i „kit“ negoli Jona!

Biskup je potaknuo sestre da slušaju Božji glas, ako ne žele da se, poput Jone, otkinu u Taršiš; da dopuste Gospodinu da djeluje preko njih, da izvodi čudesna djela ljubavi i u njima i po njima. Voditelj je zaključio predavanja kazavši da svatko od nas iz života treba najprije "ispljunuti" neposluh Jonin, kako bi u nama zavladao posluh Krista Gospodina koji se, inače, poziva na Jonu i na njegov boravak u ribi „tri dana i tri noći“ (Mt 12,40).

(s. M. Ana Prkić)