28.01.2012

Susret sestara koje djeluju u zdravstvu, dječjim vrtićima i sirotištu

Radosna je vijest nova po tome što je Isus došao podijeliti s nama naše boli, kako bi ušao u njih i kako bi u potpunosti postao dio njih istaknuo je voditelj fra Dragan Ružić.

U samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelome Polju održan je 28. siječnja 2012. godišnji susret sestara koje rade u zdravstvu, dječjim vrtićima i sirotištu o temi "Posvećena osoba u služenju bolesnicima i djeci". Voditelj je bio fra Dragan Ružić, a sudjelovalo je dvadesetak sestara.

Na početku susreta okupljenim se sestrama obratila prov. zamjenica s. Zdenka Kozina. Zahvalila im je na služenju bližnjima u potrebi ističući nezamjenjivost njihove prisutnosti, njihove tople riječi i srdačnog ljudskog ophođenja na mjestima ljudske patnje i boli kao i zdravog odrastanja djece i mladih. Izrazila je zahvalnost fra Draganu što se velikodušno odazvao da svojim promišljanjem o ovoj temi podsjeti sestre na mjesto i ulogu njihovog djelovanja u samaritanskom poslanju Crkve.

Pozivajući se u svom predavanju na poruku postsaborske apostolske pobudnice Vita consecrata fra Dragan je ukazao na evanđeosku motivaciju i evangelizatorsku snagu socijalno-staralačkog i zdravstvenog poslanja.

Govoreći o primjeru Isusova milosrđa kao izvoru snage i trajnom nadahnuću za služenje istaknuo je kako bit i novost božanske samilosti nije u tome da čovjeku skine boli i uzme sve njegove probleme. Radosna je vijest nova po tome što je Isus došao podijeliti s nama naše boli, kako bi ušao u njih i kako bi u potpunosti postao dio njih. Pojasnio je kako iz suoobličavanja Isusu proizlazi snaga i sposobnost pomoći bolesnima da nađu odgovore na pitanja smisla života sadašnjega i budućega, značenje bola, patnje i smrti i više od svega da otkriju uskrsnu nadu…

Ukazujući na prioritete zdravstveno-karitativnog djelovanja naglasio je potrebu povlaštene ljubavi za rubne i odbačene navodeći apel blaženoga Ivana Pavla II.: „U društvu u kojem često vlada nezainteresiranost prema tuđim patnjama, svjedočanstvo ljubavi prema bolesnicima, sa strane redovnica, poprima određenu neodgodivost. To je put što ga je utro Isus. Njegov stav, naime, je bio upravo onaj ‘ići prema’, on je bio sama blizina patnicima. U okolini u kojoj se bolesnik smatrao nečist i koji se držao daleko, on se nije libio postati njegov bližnji, govoreći mu, dodirujući ga, ozdravljajući ga i evangelizirajući.“

U drugom dijelu izlaganja predavač je izložio temeljne odrednice duhovnosti služenja istaknuvši pri tom kako se radi o prigodi da od vlastite službe u zdravstvu i odgoju učinimo sredstvo za rast duhovnoga života. Temelj je takve duhovnosti svijest o tomu da „mi nismo ljubili Boga, nego je on ljubio nas“ (1Iv 4,10). Iz toga izrasta spontano činjenje dobra obilježeno radošću koja ne primjećuje muku u davanju niti ikada dolazi do računanja koliko je potrošio za druge… Navodeći primjer supružničke ljubavi iz koje dolazi ljubav upravljena djeci podsjetio je kako je prvo mjesto u kojem posvećene osobe moraju podijeliti iskustvo Božje ljubavi bratska zajednica. Samo uzajamna ljubav življena u zajednici kadra je osnažiti služenje prema "vani" i čini ga vjerodostojnim.

Prijepodnevni dio programa završio je misnim slavljem. U nastavku rada nakon objeda sa sestrama samostanske zajednice, u ugodnom ozračju, sestre su imale prigodu osvrnuti se na sadržaj predavanja te progovoriti o vlastitim iskustvima apostolskog djelovanja. Pogledale su zajedno i dokumentarni film "Tvrđava" koji je samo potvrdio poticaje prijepodnevnih razmišljanja: „Solidna osnova za duhovnu obnovu redovničkoga života samo je ona duhovnost koja ozbiljno uzima pitanja suvremenog čovjeka i zna ukazati na izravan način, bez tumačenja i komentara, na Evanđelje. Nije na nama riješiti glad cijeloga svijeta nego podijeliti svoj kruh s glađu onih koji su našoj brizi neposredno povjereni. To je logika Evanđelja koje poziva „misliti na veliko i djelovati u malom. Kraljevstvo Božje vidjeti i u gorušičinu zrnu.“

http://www.ssfcr.org