22.05.2018

Duhovna obnova u samostanu sv. Franje u Bijelom Polju

Voditelj duhovne obnove prof. dr. don Ivan Bodrožić, u svom predavanju je govorio o riznicama sjećanja i pohranjivanju događaja prema primjeru BDM.

Uoči svetkovine Duhova, u subotu 19. svibnja 2018., u samostanu sv. Franje u Bijelom Polju održana je završna duhovna obnova. Tema obnove bila je „Marija je u sebi pohranjivala sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu“ (Lk 2,19). Program je započeo molitvom kod Gospine špilje kao znak zahvalnosti za sva dobročinstva koja smo primili. U procesiji, moleći krunicu, uputile smo se prema samostanskoj kapelici gdje smo izmolile Treći čas. Nakon molitve, s. Petra Bagarić, provincijska zamjenica, pozdravila je sve okupljene sestre u ime s. Zdenke, provincijske predstojnice, koja je bila odsutna.

U dvorani duhovnog centra, s. Petra je pozdravila i predstavila predavača prof. dr. don Ivana Bodrožića, svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije te nas ukratko upoznala s njegovim djelovanjem.

Don Ivan je u svom predavanju govorio o riznicama sjećanja i pohranjivanju događaja. Govorio je kako je važno pravilno pohraniti sve ono što nam život donese, bilo pozitivno ili negativno. Važno je arhivirati sve što nam se događa kako nas neželjeni događaji ne bi frustrirali ili izbacili iz ravnoteže. Potrebno je poput Marije prebirati u srcu sve događaje i staviti ih na pravo mjesto. Kao što u knjižnici, kada su sve knjige razvrstane i posložene na police, imaju smisla i mogu nam poslužiti, jednako tako i naša sjećanja. Ako nisu arhivirana, složena u nama, samo stvaraju pomutnju i nered. Možemo skladištiti, ne samo našu povijest, nego i povijest našeg naroda, povijest spasenja. Skladištiti svaki trenutak povijesti, ali skladištiti ga s Bogom i tek onda postajemo gospodari naših sjećanja.

Druga važna stvar jest čišćenje sjećanja, tj. razvrstavanje događaja prema važnosti, prema izvoru. Što to znači za nas, na što nas poziva, čime nas motivira? To može znati samo onaj tko dopušta Bogu da uđe u njegov život i tko je gospodar svojih sjećanja. Valja pronaći smisao prošlih događaja. Marija je imala teških događaja, ali je svaki proživljavala uronjena u Boga. Znala je sve te događaje skladištiti, pročistiti i naći im smisao jer je znala da je u svemu tome Bog. Marija nije bila nikakav vrsni poznavatelj ljudske psihe, ali znala je svoja sjećanja staviti na pravo mjesto, jer je to činila s Bogom.

Nakon sakramenta pomirenja, imali smo euharistijsko slavlje u samostanskoj kapelici. Don Ivan se u svojoj homiliji osvrnuo na evanđelje dana: i mi se često kao i Petar osvrćemo na to što drugi čini, kako drugi živi, dajemo važnost onom nebitnom. Takve situacije često dovode do suparništva, neprihvaćanja i nerazumijevanja. A na koncu dovode nas do udaljavanja od Boga. Isus nije dopustio da se to dogodi Petru i Ivanu, on kaže Petru: „Što je tebi do toga? Ti idi za mnom!“ (Iv 21, 22).

Nakon misnog blagoslova zajedništvo smo nastavili u samostanskoj blagovaonici. Rekreativni dio programa pripremile su naše najmlađe: novakinje, postulantice i kandidatice. Uprizorile su i još jednom nas posjetile što je najvažnije u životu i na što se zapravo trebamo osvrtati.

(S. Katarina Raič)