30.04.2018

Poruka nuncija mons. Luigia Pezzuta sudionicima XVI. skupštine KVRPP BiH

Govor apostolskog nuncija u BiH mons. Pezzuta na Skupštini Konferencije VRPP BiH održanoj 24. travnja 2018. u Sarajevu (Bjelave 85) prenosimo u cijelosti.

Uzoriti gospodine Kardinale!

Mnogopoštovani Predsjedniče!

Mnogopoštovani viši poglavari i poglavarice!

 

Današnji je susret, u ovom uskrsnom vremenu, dar i proročanstvo snažnog nadahnuća revizije projekata i obnove posvećenog života u Bosni i Hercegovini.

Pridružujem se pozdravu uskrsloga Gospodina, želeći mir i dobro vama i vašim zajednicama.

Vraćajući se, na neki način, na susret koji sam prošli tjedan imao s franjevcima Hercegovačke provincije (zahvaljujem još jednom fra Miljenku na iskazanom povjerenju), želim predstaviti i vama, viši poglavari i poglavarice, neka promišljanja o izazovima i problemima koje posvećeni život treba imati u vidu u svom postojanju, djelovanju i dijalogu u aktualnom društveno-kulturalnom kontekstu.

U potpunosti je neophodno uzeti u obzir ove izazove i problematiku kako bi se osigurala ustrajnost u vjernosti redovnika i redovnica s doživotnim zavjetima, ali i u djelu formacije postulanata, novaka i novakinja, kao i redovnika i redovnica s privremenim zavjetima.

S uvjerenjem, dužnost mi je naglasiti vama višim poglavarima i poglavaricama te izazove i probleme i sam svjestan da su neki dominirajući elementi društveno-kulturalnog konteksta već ušli u posvećeni život prisutan i djelatan u Bosni i Hercegovini.

1.      Kao polaznu točku, istaknuo bih – slijedeći post-sinodalnu pobudnicu Vita Consecrata – da je upravo posvećeni život veliki izazov u sadašnjem društveno-kulturalnom kontekstu.

U ovome vi, kao i vaši redovnici i redovnice, imate konstantno iskustvo. To ponekad uzrokuje stanje nelagode, što može dovesti do pravih i stvarnih kriza. Naime, vi posvećene osobe danas ste prisiljene živjeti u društvu obilježenom kulturom smrti, u kojem dominiraju moć, novac i užitak. Ovo je uistinu stvarna slika današnjeg, usudio bih se reći bezličnog društva, koje je u suštoj suprotnosti s posvećenim životom.

Ipak, u ovom kontekstu, pozvani ste biti čvrsti svjedoci i nositelji istinskog života. Pozvani ste pokazati da evanđeoski savjeti čistoće, siromaštva i poslušnosti još uvijek mogu ispuniti smislom i značenjem život muškarca ili žene.

Jednom riječju, u sadašnjoj krizi vrjednota, imate zadatak poticati način života nadahnutog i življenog na evanđeoskim modelima, pokazujući da je i danas u ljudskom ophođenju i stilu života moguće živjeti i ostvarivati ideale Evanđelja.

Ne čini li vam se da je sve ovo teško ostvariti u našem društveno-kulturalnom kontekstu, a također i u Bosni i Hercegovini, bez povećane zauzetosti u početnoj i trajnoj formaciji pripravnika za posvećeni život, kao i redovnika i redovnica koji su već zavjetovani?

2.      Nakon Drugoga vatikanskog koncila dogodile su se duboke društvene promjene koje posvećeni život treba uzeti u obzir.

a) Prijelaz iz situacije obilja resursa, osoblja i perspektiva u situaciju neizvjesnosti resursa, osoblja i perspektive, što neminovno za posljedicu ima traženje novih sigurnosti.

b) Kraj kolektivnih projekata što u kontekstu kulturnih i ekonomskih ograničenja rađa težnjom osobe da se izrazi kao individua, subjekt naime u biti traži vlastito ispunjenje, što dovodi do odbacivanja načela autoriteta.

Zamislite, u tom pogledu, koliko ovo negativno i pogubno može utjecati na promjenu razumijevanja i prihvaćanja vrijednosti zajednice i vrijednost poslušnosti. Tradicionalne su to, ali aktualno bitne vrijednosti da bi se mogao razumjeti i organizirati posvećeni život. To ustvari znači – kao što znate – prepoznavanje Drugoga kao posljednji izričaj i značenje za osobu, s jedne strane, te s druge strane odnos s drugim kao konkretnog izražaja najveće zapovijedi ljubavi i bratske ljubavi življene i ostvarene unutar redovničke zajednice.

c) Druga duboka društvena promjena na koju posvećeni život danas mora računati jest uzvisivanje prilagodljivosti  i prevrtljivosti. Danas je sve prilagodljivost i pokreljivost, a ništa nije nepovratno i neopozivo.

Očito je da takvi društveno-kulturalni kriteriji nastoje utjecati u razumijevanju naših pripravnika na shvaćanje posvećenog života, naših redovnika i redovnica, kao i sam pojam poziva, u kojem, naime, osoba u konačnici nalazi konačno i nepovratno svoje ostvarenje.

 

Zaključak

Ovo sam vam rekao, draga braćo i sestre, ne da bih vam predstavio pesimističnu sliku stanja, ni da bih vas obeshrabrio. Ipak, posvećeni muškarci i žene moraju dopustiti voditi se – kao i sama Crkva – kršćanskom nadom. No, ona nas mora potaknuti da budemo više realisti, svjesniji i ozbiljniji u proživljavanju različitih elemenata koji čine posvećeni život, jer su naši pripravnici na ovaj život, naši redovnici i redovnice danas, realniji, svjesniji i ozbiljniji, možda, više nego što smo mi bili, u proživljavanju osobnog života.