15.11.2017

„Naš svagdanji Hvaljen budi" u kući Božanskog milosrđa u Bukovici

Susret prov. predstojnice s. Zdenke Kozina sa sestrama koje obavljaju domaćinske poslove održan je u Bukovici, a fra Petar Drmić održao im je nagovor.

U subotu 11. studenoga 2017. u kući Božanskog milosrđa u Bukovici održan je susret provincijske predstojnice ŠSF mostarske Provincije s. Zdenke Kozina sa sestrama koje obavljaju domaćinske poslove ili rade u kućnoj radinosti. Tema susreta na kojemu se okupilo trideset i pet sestara s područja Hercegovine i Hrvatske bila je „Naš svagdanji Hvaljen budi“.

Nakon uvodne meditacije provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina izrazila je dobrodošlicu sestrama kao i fra Petru Drmiću, kapelanu župe sv. Franje Asiškoga u Bukovici zahvaljujući mu što je prihvatio održati sestrama nagovor na temu dana.

Razmišljanje koje je fra Petar podijelio sa sestrama bilo je pjesan radu koje sestre obavljaju, svojevrstan „Hvaljen budi, Gospodine…“ po svim Martama koje svakodnevno neumorno rade vidljive i nevidljive poslove. Jednostavnim i toplim riječima izrazio je ljepotu svakoga posla s naglaskom na milosti služenja i rada.

Sav svoj govor prožeo je biblijskim tekstovima: od izviješća o Abrahamu koji je ugostio anđele preko svih gozba Staroga zavjeta do Isusa i njegovih blagovanja sve do onoga doručka koji je sam pripremio svojim učenicima na obali Tiberijadskog jezera. U Bibliji se često ističe gozba, kruh, vino kao prasimbol i najava euharistije, potom euharistijska gozba kao predokus nebeskih stvarnosti i vječne gozbe. Uz gozbe se, također, često spominju i haljine, svečano ruho. Sve ovo danas rade marne ruku sestara: siju sjeme, rade u vrtu, prave kruh i pripremaju gozbe, šiju svečano ruho – misničko i redovničko, peru, glačaju, pripremaju hostije, uljepšavaju crkve, oltare…

U podne je slavljena Euharistija. Slikom Isusova pranja nogu učenicima fra Petar je svratio pozornost na uzvišenost služenja, na predano, radosno i zahvalno obavljanje bilo kojega posla koji nam je povjeren.

U popodnevnim satima upriličen je susret provincijske predstojnice sa sestrama. Nakon uvodnih misli s. Zdenke rad je nastavljen u skupinama u kojima su sestre razmijenile svoja iskustva i razmišljanja o životu kao mjestu slavlja, sestrinske ljubavi i prepoznavanja Lica Gospodinova u onima s kojima živimo i Njegova govora po onome što radimo. Potom su predstavnice skupina izložile rezultate rada, a s. Zdenka je zaključila susret zahvalom sestrama na svakodnevnom sebedarju na radnim mjestima te poticajnim mislima da svoj život i rad pretvore u svagdanji Hvaljen budi, moj Gospodine...

(šsf)