26.10.2017

Zajednička duhovna obnova ŠSF-a u Untermarchtalu u Njemačkoj

Školske sestre franjevke mostarske Provincije iz Heilbronna, Augsburga i Zuga okupile su se na zajedničkoj duhovnoj obnovi koju je predvodila s. Natalija Palac.

U samostanu sestara milosrdnica u Untermarchtalu u Njemačkoj Školske sestre franjevke mostarske Provincije iz Heilbronna, Augsburga i Zuga okupile su se od 16. do 18. listopada 2017. godine na zajedničkoj duhovnoj obnovi koju je predvodila s. Natalija Palac.

U svom osvrtu na te dane duhovne obnove s. Ana-Marija Biško piše:  “Valja nam uvijek iznova osviješćivati našu karizmu: “živjeti evanđelje u sestrinstvu...“ stoga nam je s. Natalija govorila o tome na temelju zaključnog dokumenta Vrhovnog kapitula 2017.: „Ljubav nas Kristova obuzima“.

Nakon što je s. Natalija prenijela pozdrave iz Domovine i zaželjela da ova tri dana obnove svima nama budu od koristi, pokušale smo iznaći način, iznutra i izvana, ući u tišinu srca i dopustiti da nas Isus poučava. I zaista u ovom prekrasnom listopadskom vremenu, kada je priroda pokazala svu svoju čar i ljepotu boja u svim nijansama, iz naših se srdaca izlijevala zahvalnost i pohvale Bogu, poput onih sv. Franje:

Ti si svemoguć,
Ti si velik,
Ti si bogat,
Ti si ljepota,
Ti si raskošan u ljubavi,
Ti čudesa činiš,
Ti si divan Bog...

 

Bog u nama i oko nas sve čini snagom svoje ljubavi kojom nas potiče da ga slušamo i gledamo. Što nam to Isus govori? Kako možemo čuti? Usvojiti Božjom logikom? Kako djelovati istinski ljubeći Boga i bližnjega? Da bi nas ljubav Kristova mogla potaknuti na djelovanje, najprije nas treba ispuniti. Što nas ljubav Kristova više obuzme, više ćemo biti njegovi, a manje svoji. I da ne samo riječju nego i životom govorimo i svjedočimo.

Isus nosi svjetlo narodu koji je u tmini hodio. I sami smo često u tami, ali i drugi oko nas. Ako je tijelu potrebno svjetlo, koliko više nam je potrebno nutarnje svjetlo, jasnoća i nada…, neke su od misli kojima nas je s. Natalija poticala na razmišljanje i propitkivanje vlastitoga hoda i vjerodostojnosti života opredijeljena za Krista i njegovo Kraljevstvo.

Isus je naviještao tajnu istinske sreće. U načinu kako gledamo na život, krije se naša sreća. Blaženstva, koja su srž Isusova poučavanja, govore nam o sreći iz Isusove perspektive. Jesam li osoba sukladna Isusovu poučavanju? Ili, što trebam promijeniti u životu da to postanem? Kušale smo suočiti se s vlastitom istinom o sebi. Koji je motiv mog djelovanja? Što ljudi vide na mom licu? Što vide u mojim gestama? Milosrđe? Ljubav Božju? Nosi li moj odnos biljeg Krista raspetoga? Ili ispunjam sebe samo sobom? Jesam li ja bližnji?...

Mi smo ove dane molile Boga da nas Njegova ljubav potiče i osnaži da nadiđemo sebe, da gledamo očima vjere, da budemo uistinu bližnji, pune sućuti i milosrđa, kako bismo što vjernije odgovorile pozivu i bile svjetlo ljudima kojima smo poslane. Naš je život protkan krhkošću i poznaje svoje granice i prepreke. Zato ove dane koristimo da zastanemo, napojimo se na Izvoru gdje je voda čista, ojačamo Njegovom snagom i zanosom svoje prve odluke opet kažemo: Gospodine, evo me! Zaustavile smo se na trenutak pred Gospodinom i pred sobom. Možda je koja od nas izabrala drugi ritam hoda, novu perspektivu pogleda, bolji put, jasniji cilj.

Jer
Ljubav
Vidi
Čuje
Zaustavlja se
I dodiruje…"