19.09.2017
Uvođenje u novicijat i postulaturu ŠSF u Bijelom Polju
Novakinje ŠSF-Mostar: Ivona Jurčević, Marija Budimir, Magda Glibić, Marija Boban i Monika Ćorić; Postulantice ŠSF-Mostar: Iva Soko i Anđela Cvitković.
Na Dan Družbe Školskih sestara franjevaka Krista Kralja, 13. rujna 2017. godine, u samostanu sv. Franje u Bijelom Polju, tijekom molitve Srednjega časa upriličen je obred uvođenja u redovnički život te primanje u postulaturu.
Nakon što je sestarska zajednica otpjevala uvodnu pjesmu provincijska predstojnica Provincije Svete obitelji s. Zdenka Kozina pitala je postulantice Ivonu Jurčević, Mariju Budimir, Magdu Glibić, Mariju Boban i Moniku Ćorić što žele od Zajednice kojoj su pristupile, na što su one izrazile želju da upoznaju način života te redovničke obitelji kako bi slijedile Krista raspetoga po uzoru sv. Franje. Sestre novakinje primile su Tau – razlikovni znak Družbe, znak križa kojim su obilježene na dan svoga krštenja, a koji će ih podsjećati na pripadnost Družbi i poticati na nasljedovanje Krista, siromašnog, čistog i poslušnog. Tim činom novakinje su započele godinu kušnje i dubljeg poniranja u traženju Božje volje u svome životu preko življenja Evanđelja u svakodnevici.
Zajednica je nastavila s molitvom psalama i čitanjem evanđeoskoga teksta. Odgajateljica je potom pročitala dio iz Pravila i života braće i sestara Trećeg samostanskog reda sv. Franje koji se odnosi na sadržaj toga života i primanje novih kandidata. Uslijedio je nagovor s. Zdenke o naravi redovničkoga života i poticaj da svoj život usklađuju s Isusovim životom i svjedoče ljubav koju su od Njega primile.
Nakon godine kandidature, koju su provele u samostanu Svete Obitelji u Mostaru, u postulaturu su primljene Iva Soko i Anđela Cvitković. Kao znak novog koraka u redovničkom životu postulantice su obukle postulantske haljine, znak pripadnosti Bogu i redovničkoj obitelji.
Na koncu je s. Zdenka povjerila novakinje s. Marijani Selak, odgajateljici novakinja, a postulantice s. Slavici Barbarić, odgajateljici postulantica potičući pripravnice da prema njima imaju poučljivo srce za poticaje Duha Svetoga.
Novakinja Monika Ćorić piše: “Zahvalne smo Bogu na milostima kojima nas daruje. Hvala s. Zdenki, provincijskoj predstojnici i sestrama koje nas svojim molitvama i poticajima prate u našem redovničkom odgoju. Radost ovoga događaja nastavile smo uz pjesmu i druženje kod zajedničkoga objeda u samostanskoj blagovaonici.”
(s. Monika Ćorić)