31.08.2017

Blagoslov kuće Školskih sestara franjevki herceg. Provincije u Bukovici

Euharistijsko slavlje predvodio je mjesni biskup mons. dr. Ratko Perić u zajedništvu s petnaestak braće svećenika i sudjelovanje sestara redovnica i dobročinitelja.

U subotu, 26. kolovoza, na spomendan utemeljenja Školskih sestara franejvki Provincije Svete obitelji, blagoslovljena je novoizgrađena redovnička kuća i zajednica u Bukovici, općina Tomislavgrad.

Euharistijsko slavlje predvodio je mjesni biskup mons. dr. Ratko Perić u zajedništvu s petnaestak braće svećenika. Slavlju blagoslova nazočile su sestre Bosansko-hrvatske provincije, sestre Klanjateljice Krvi Kristove iz župe Kongora i velik broj sestara iz naše Provincije, predstavnici općinskih vlasti, izvoditelja radova i dobročinitelja. Liturgijsko pjevanje animirao je sestarski zbor.

Prije početka euharistijskog slavlja provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina izrazila je svima dobrodošlicu te ukratko predstavila tijek od ideje, dobivanja svih potrebnih dozvola, od crkvenih i gradskih vlasti, do izgradnje kuće na brežuljku podno župne crkve u Bukovici. „Objekt sačinjavaju dva krila“, kazala je s. Zdenka, „prostor za boravak sestara i korisnički koji osim stambenog dijela uključuje i višenamjenske dvorane iskoristive za rad sa mladima i djecom predškolske dobi. Nalazimo se u kapelici koja kao središte i duša građevine povezuje te dvije cjeline i izdvojena je za slavljenje svetih otajstava.“ Napose je pozdravila o. Biskupa moleći da blagoslovi „sav uloženi trud i zalaganje graditeljâ kako bi ovo velebno zdanje bilo kuća molitve, dom reda i rada Bogu na slavu, Crkvi katoličkoj na čast i hrvatskom narodu za mir i dobro!“

Na samome početku o. Biskup je izmolio molitve predviđene za blagoslov moleći Gospodina da ga „sluge koji će stanovati u ovoj novoj redovničkoj kući u vjeri osluškuju, u molitvi prose, u naporima traže i u svim prilikama nalaze“ te da budu „svjedoci evanđelja da se po njima ugodan Kristov miris očituje na svakome mjestu…“ Nakon blagoslovne molitve blagoslovljenom je vodom poškropio kuću i sve nazočne.

U homiliji je o. Biskup govorio kako čovjek, počev od Abrahama, vječito traga za domom i ognjištem. Bog često poziva čovjeka da iziđe iz sigurnosti, trajnoga zemaljskoga doma i pođe graditi novi, ali uvijek privremeni dom. „Nema staništa na ovome svijetu!“, kazao je o. Biskup. I kad je Isus znatiželjnim učenicima koji su ga pitali „Učitelju, gdje stanuješ?“ rekao „Dođite i vidite!“, nije im imao što pokazati jer Sin čovječji na ovoj zemlji nije imao gdje bi glavu naslonio! U ovom suludom svijetu gdje vlada kultura smrti, o. Biskup je izrazio radost zbog gradnje, otvaranja i blagoslova kuće: „Ma, evo, zašto se radujem ovoj kući: što će ova kuća biti Kuća Milosrđa, kuća koja će pokazati milo srce, koja će pokazati osjećaj prema onome najbjednijem, najnemoćnijem. … Sestre, čestitam vam na ovom pothvatu i podržavam vas“, kazao je o. Biskup. „Vi ste u službi života. Iako niste fizičke majke ali jeste duhovne koje ste založile sve tjelesno i zalažete i založit ćete sutra za djecu koja stasaju i za onu staru čeljad koja odlaze… Neka Provincija cvate i raste, živi i napreduje obogaćena novim zvanjima, novim oduševljenicama koje će biti spremne odazvati se, doći, žrtvovati se…“

Na koncu euharistijskog slavlja s. Zdenka je izrekla hvalu Gospodinu za Njegovu naklonost i nezasluženu ljubav: „Ona bijaše preobilna i očigledna tijekom 85-godišnje provincijske povijesti, ali i u ostvarenju ove nove kuće koja će služiti ne samo sestrama već i bukovičkoj djeci i potrebnima koji će ovdje imati sklonište ili oazu vedrog odrastanja…“ Zahvalila je i o. Biskupu za dopuštenje gradnje i suglasnost za osnivanje redovničke zajednice te za predvođenje euharistijskoga slavlja i obreda blagoslova kuće. Poimence je zahvalila svima koji su na bilo koji način sudjelovali u izgradnji kuće, napose dobročiniteljima koji su velikodušno u nju ugradili i dio svoje ljubavi i materijalnih dobara.

Posebno se obratila sestrama koje čine novu zajednicu: „Drage sestre: Kristina, Dragice, Ruže i Ivana, sestre novoutemeljene bukovičke zajednice! S radošću prionite uz duhovna i tjelesna djela milosrđa. Dajte maha 'maštovitosti milosrđa' i konkretnim znakovima dobrote budite ugrijano ognjište za zimne i osamljene, topao kruh za gladne, majčinska briga za nezaštićene, utješna riječ za slomljene i od života umorne. Vi započinjete novo poslanje u ovoj prekrasnoj i prostranoj kući, ali ne smetnite s uma da svaka građevina vrijedi samo onoliko koliko je obdarena i oblikovana dušama svojih stanara. Prostor vrijedi onoliko koliko sebe u njega unesemo. Koliko druge u njemu primijetimo. Koliko u njemu s Bogom živimo. Ne znam je li projektant na to mislio ali obilje vanjskih vrata više je nego jasan poticaj da ova kuća bude pravom „duhovnom oazom“ ili „kućom punom otvorenih vrata“. Orijentir i putokaz neka vam bude ovaj sveti 'šator sastanka' s križem koji uprizoruje nepotrošenost toga Kristova i kršćanskoga znaka. Zaista, križ je izraz svega kršćanskoga puta. … U blizini Raspetoga hranite želju vlastita posvećenja Bogu i hranite svoje odnose. Neka vas Njegov milosrdni pogled prati i u zagrljaj raširena ruka podari plodnost svim vašim plemenitim nastojanjima u službi Crkve i čovjeka“.

Zajedništvo uz ugodne razgovore nastavljeno je u razgledavanju kuće i blagovalištu.  (ŠSF)