19.07.2017

Ulazak u novicijat franjevačkih postulanata u Posušju

Franjevački habit obukli su: Vinko Baćak (Tomislavgrad), Ante Begić, Ante Mitar i Željko Tomić (Posušje), te Ante Vukoja iz župe (Kočerin).

U subotu, 15. srpnja 2017., u župi Bezgrješnog začeća BDM u Posušju, za vrijeme sv. Mise u 17 sati, petorica postulanata obukli su franjevački habit i stupili u novicijat Hercegovačke franjevačke provincije.

Njihova imena su: Vinko Baćak iz župe Sv. Mihovila Arkanđela – Tomislavgrad, Ante Begić iz župe Bezgrješnog začeća BDM – Posušje, Ante Mitar iz župe Bezgrješnog začeća BDM – Posušje, Željko Tomić iz župe Bezgrješnog začeća BDM – Posušje i Ante Vukoja iz župe Sv. Petra i Pavla – Kočerin.

Misno slavlje i obred oblačenja predvodio je provincijal fra Miljenko Šteko, a suslavili su meštar postulanata fra Iko Skoko, meštar novaka fra Stanko Mabić, odgojitelj iz Visokog fra Josip Ikić, mjesni župnik fra Mladen Vukšić te još četrdesetak misnika. U svojoj homiliji provincijal Šteko je istaknuo: Bog danas poziva u duhovna zvanja na unutarnji način. Najredovitije pozvanik ili pozvanica osjeti u srcu blagi glas zova. Taj zov može nekada biti sasvim izričit, kakav je bio kod sv. Franje kad ga je Gospodin pozvao s jednog raspela. Nekada može biti jedva zamjetljiv, može se ponavljati kroz dulje vrijeme, može čovjeka jedno vrijeme držati u napetosti i neizvjesnosti, ali se na kraju jasno razbistri tako da ga može slijediti. Pritom Gospodin zna i dulje čekati dok pozvana osoba ne dozrije potpuno ili dok ne dozriju drugi potrebni uvjeti. Zna se služiti i zaprekama, ako je to korisno za pozvanu osobu. Tako je, na primjer, za sv. Faustinu Kowalsku dopustio da u dva-tri samostana njezina molba bude odbijena. Nije to za Faustinu bio gubitak motivacije, nego porast njezine vjere i njezine želje da postane redovnica.

Gospodin zna progovoriti na unutarnji način i preko svojih svjedoka i životnih događaja. Neke je mlade ljude potakla sama svetačka pojava nekog svećenika, redovnika ili redovnice da počnu razmišljati, kako se to dogodilo kod sv. Ante Padovanskog, kojega su prvi franjevački mučenici potaknuli za dolazak u Franjevački red.

 Evo, pred tim otajstvom, pred svakim pozivom, mi samo možemo kao i sv. Pavao u drugom čitanju reći: navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, skrivenu. I dok On zove, nikad nikoga ne  prisiljava. Jer je sama ljubav koja nudi ono što je za nas najbolje. On poznaje svoje darove u nama – talente koje nam je dao. Želi da ih razvijemo potpuno. A kad mu se potpuno predamo, nađe načina kako bi korigirao i usavršio naše prvotne predodžbe i planove koje smo imali o prihvaćenom zvanju. Na primjer: Isusove riječi „Franjo, idi popravi moju Crkvu“ sv. je Franjo u početku shvatio kao da ga Bog zove da fizički obnavlja ruševne crkve u Asizu i oko Asiza pa se dao na taj posao. Kad se obratio i posve stavio Bogu na raspolaganje, shvatio je da treba obnavljati živu Crkvu kao zajednicu, i tako je počeo Franjevački red u koji i vi stupate, a koji u tolikim svetima nosi ove Isusove riječi iz Evanđelja: Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlo svijeta!

Jedan suvremenik, moleći se u nekoj samostanskoj crkvi, čuje redovnike kako u koru mole časoslov. I veli, dođe mi misao da ovi ljudi molitve, ovi jednostavni molitelji u svojim srcima nose sveti Jeruzalem. Oni su u ovoj povijesti  prenosili svoje molitvene zanose čak na kamenje crkava i kapela, na pergamenu svojih časoslova… Osjećam tu molitvu, taj zanos kad god prelazim ove pragove.

Dragi kandidati, svoj mladenački redovnički zanos unesite u našu Zajednicu, u našu Crkvu, u naš narod! Trudite se biti blagoslov svima – trudite se biti svjetlo svijeta i sol zemlje! Neka ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca nebeskoga!”, zaključio je propovjednik.

Liturgijskim obredima ravnao je fra Ivan Penavić. U misnom slavlju skladno su pjevali bogoslovi Provincije. Nakon svete Mise, druženje je nastavljenjo u prostoru nove crkve. (www.franjevci.info)