
29.05.2017
Putovima Istre i glagoljice – Novicijatski izlet
Anamarija Ćuro, novakinja Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije piše o iskustvu i dojmovima s tog novicijatskog izleta.
U organizaciji Povjerenstva HKVRPP-a za početnu formaciju održan je 24. svibnja tradicionalni izlet novicijatske škole na kojem su sudjelovale pripravnice raznih redovničkih zajednica sa svojim odgojiteljicama.
Anamarija Ćuro, novakinja Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije piše o iskustvu i dojmovima s tog izleta.
„Riječi psalma 'Nek svi hvale ime Gospodnje jer jedino je njegovo ime uzvišeno!' (Ps 148,13a) slušale smo u katedrali za vrijeme sv. mise kojom smo započele tradicionalni izlet novicijatske škole. Naše odredište bila je Istra, točnije Roč, Hum, Motovun i Poreč, a glavna tema izleta glagoljica, odnosno glagoljski spomenici i natpisi, kojima je unutrašnjost Istre prebogata.
Da Krista nije uvijek lako slijediti, jer traži uvijek novu kreativnost i našu dosjetljivost i ono najvažnije, odanost, pokazuje upravo samo postojanje glagoljičkoga pisma, koje je prema predaji osmislio sv. Ćiril. Bizantski car je u 9. stoljeću poslao svetu braću Ćirila i Metoda da šire bogoslužje među moravskim Slavenima. Glagoljica se kod Hrvata u Istri i primorskim krajevima trajno zadržala kao crkveno pismo, ali se također koristila u književnosti te u administrativnim i komunalnim poslovima. U Istri, izloženoj stranim utjecajima i vladarima, glagoljica je također čuvala hrvatski i kršćanski indentitet, a u Humu se koristila sve do 20. stoljeća.
Naše prvo odredište bio je Roč, mjesto u 'zelenoj Istri' koje svojom prirodnom ljepotom odražava Božju kreativnost i veličinu. U Roč smo ušli kroz malena vrata iza kojih se skrilo veliko bogatstvo glagoljaštva. U mjesnoj crkvi sv. Ante Pustinjaka upisan je čuveni Ročki glagoljaški abecedarij iz 1200. godine. Ova romanička crkva sagrađena je u 11. st., a obnovljena krajem 15. i početkom 16. stoljeća. Posjetile smo također župnu crkvu sv. Bartola, koja čuva bogatu riznicu srebrnog liturgijskog posuđa iz 17.st., orgulje su iz 1907. godine, a zvonik,podignut između 14. i 15. st., nadograđen je 1676. Osim glagoljice, u crkvi sv. Roka imale smo priliku vidjeti freske iz 14. i 15. stoljeća. Freske su oslikavane kako bi neškolovanu puku dočarale najvažnije događaje iz Biblije. Osim povijesnih znamenitosti vidjele smo gdje se nalaze Glagoljska akademija i Mala škola glagoljice, koje nude razne radionice glagoljskog pisma za sve uzraste.
Na putu prema Humu, najmanjem gradu na svijetu, koji broji svega 26 stanovnika, prošle smo kroz Aleju glagoljaša. Ona broji 11 glagoljaških spomen-ploča posvećenih raznim ljudima, važnima za prenošenje glagoljskoga pisma.
Jedanaesto spomen obilježje Aleje glagoljaša nalazi se na samim vratima grada Huma. Tu je 12 medaljona koji simboliziraju svaki mjesec u godini i prikazuju što stanovnici rade u određenim mjesecima. Poznato obilježje Huma je imela od čijih listova se proizvodi njihovo poznato alkoholno piće 'biska'. Posjetile smo i crkvu grada Huma, posvećenu Marijinu Uznesenju. Crkva je svoj sadašnji izgled dobila 1802.
Iz Huma smo se uputile prema Motovunu, gradu poznatu po filmskom festivalu koji se svake godine ondje održava. Motovun je također poznat po priči za djecu'Veli Joža' Vladimira Nazora i po posebnoj deliciji – tartufima: od crnih i bijelih tartufa mještani proizvode razne delikatese poput sira, umaka, čokolada i drugih proizvoda. Imale smo priliku kušati te proizvode u jednoj trgovini čija nas je vlasnica ljubazno primila i počastila. U Motovunu smo prošetale gradskim zidinama, vidjele stare rimske ploče iz 1.i2. stoljeća koje svjedoče o prisutnosti Rimljana u Istri te vidjele župnu crkvu sv. Stjepana sa zvonikom iz 13. stoljeća.
U Poreču, našem posljednjem odredištu, posjetile smo Eufrazijevu baziliku. Kroz kompleks nas je proveo vlč. Sergije Jelinić. Svojom jednostavnošću i gostoprimstvom objasnio nam je ljepotu ove bazilike i darovao nam knjige o kompleksu Eufrazijeve bazilike. Cio kompleks ove bazilike ostao je gotovo netaknut od Justinijanova doba te je stoga uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Na samom ulazu u baziliku nad velikim željeznim vratima nalazi se mozaik s likom Isusa Krista i evanđeoski tekst: 'Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se! ' (Iv 10,9) Ovaj mozaik potječe iz 20. stoljeća, a svima koji ulaze u baziliku donosi dojam tajanstvenosti i veličine Božjeg nauma i djelovanja. Već u 2. stoljeću u Poreču je osnovana kršćanska zajednica, a sredinom 3. stoljeća njezin biskup Mavro podnio je mučeničku smrt. Nakon što je car Konstantin dao Crkvi slobodu, u drugoj polovici 4. stoljeća sagrađena je prva bazilika, u koju su smješteni posmrtni ostaci biskupa Mavra. U prvoj polovici 5. stoljeća tu je uz postojeću sagrađena tzv. Predeufrazijevska bazilika. Sredinom 6. stoljeća,zbog trošnosti tih postojećih bazilika, odlučio je biskup Eufrazije sagraditi novu. Tada je nastala Eufrazijeva bazilika, kojoj se i danas divimo. Kompleks se sastoji od atrija, biskupskog dvora, krstionice, mauzoleja same bazilike i dodatne kapelice. U prostorijama biskupskog dvora nalazi se muzej crkvene umjetnosti naših krajeva kroz više stoljeća. Eufrazijeva bazilika svjedoči o prošlosti i snazi vjere kršćana koji su upravo u njoj nalazili snagu i hrabrost za svjedočenje i življenje svoje vjere.
Nakon Eufrazijeve bazilike kratko smo se prošetale Porečom, a zatim se uputile prema Zagrebu. Dan je bio ispunjen raznim susretima, novim saznanjima i poznanstvima koja su popraćena radosnim izrazima lica. Nije nam manjkalo ni pjesme ni smjeha, ali ni igara. Zajedno smo zahvalile Bogu molitvom za sva dobročinstva koja nam je udijelio, kao i za sve ljude koje smo susreli i koji su nam omogućili prekrasna iskustva. Uistinu možemo posvjedočiti ono što smo doživjele, zajedništvo i sestrinsku ljubav. Obogaćene ovim danom vratile smo se u svoje zajednice, gdje ćemo se truditi živjeti što autentičnijim životom koji svjedoči naša povijest. Uime kandidatica, postulantica i novakinja zahvaljujem našoj odgojiteljici s. Celini Vidak i svima koji su nam omogućili da ovaj dan provedemo u radosnom zajedništvu.“