12.09.2016

Održan XIX. redovnički dan u Katoličkom školskom centru u Žepču

Redovnički skup otvorila je potpredsjednica Konferencije VRPP Bosne i Hercegovine mr. s. Kata Karadža, a na skupu je sudjelovalo oko 160 redovnika i redovnica.

U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) održan je u subotu 10. rujna u Katoličkom školskom centru „Don Bosco“ u Žepču XIX. redovnički dan na temu milosrđa i kontemplacije. Sudjelovalo je oko 160 redovnika i redovnica.
Otvarajući skup potpredsjednica Konferencije VRPP Bosne i Hercegovine mr. s. Kata Karadža zaželjela je svima dobrodošlicu. Uime Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica i domaćina sudionike je pozdravio provincijal mr. don Pejo Orkić izrazivši radost što se taj redovnički skup održava u okrilju njihove salezijanske zajednice. Nazočne je pozdravio, uime biskupa Bosne i Hercegovine, pomoćni biskup mons. dr. Pero Sudar, koji je izrazio radost što u Godini milosrđa može sudjelovati u slavlju Redovničkog dana.

Prvo izlaganje „Ispovijed – sakrament Božjeg milosrđa“ održao je fra Josip Ikić, prof., misionar milosrđa, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. U svom izlaganje istaknuo je kako “pape neumorno upućuju hitne pozive cijeloj Crkvi da ponovno otkrije i „oživi“ sakrament pomirenja, jer preko ovog sakramenta – koji je u velikoj krizi – možemo susresti i „dotaknuti“ Božje milosrđe. Taj sakrament milosrđa i ovlast ispovijedanja dao je Isus svojim apostolima na prvi dan svoga uskrsnuća. Božje milosrđe može se najbolje doživjeti i „dotaknuti“ u sakramentu pomirenja. Katekizam Katoličke Crkve, ističući različite aspekte pokorničkog slavlja, ovaj sakrament naziva i sakramentom obraćenja jer sakramentalno ostvaruje Isusov poziv na obraćenje, na put povratka k Ocu od kojeg se čovjek grijehom udaljio. Naziva ga i sakramentom pokore jer posvećuje osobni i zajednički put obraćenja, kajanja i zadovoljštine za počinjene grijehe; zatim sakramentom ispovijedi jer je priznanje ili ispovijed grijeha pred svećenikom bitan element ovog sakramenta. Zove se i sakramentom oproštenja jer, po svećenikovu sakramentalnom odrješenju, Bog daje pokorniku 'oproštenje i mir'.“

Fra Josip je u svom izlaganju naveo i više savjeta iskusnih ispovjednika naglasivši da u “ispovjedi nije riječ o tome koliko ste vi loši nego koliko je Bog dobar”.

„Ponovno otkrivanje i oživljavanje sakramenta pomirenja najviše ovisi o ispovjednicima (svećenicima i biskupima), o njihovu stavu i prakticiranju sakramenta pomirenja. Dobri ispovjednici su prije svega i sami dobri pokornici. Oni svećenici koji sami imaju duboko iskustvo Božjega praštanja i milosrđa u ispovijedi mogu biti autentični i učinkoviti poslužitelji Božjeg milosrđa. Zato se i sami ispovjednici trebaju redovito ispovijedati i tako rasti na svome putu svetosti. Crkva je u svojoj dugoj povijesti imala puno izvrsnih ispovjednika, od kojih se ističu trojica kao uzori: sv. Ivan Marija Vianney, sv. Leopold Bogdan Mandić i sv. Pio iz Pietrelcine. Oni su bili izvrsni i uspješni ispovjednici jer su istovremeno bili i dobri i ponizni pokornici.”

U zaključku je fra Josip istaknuo da je “milosrđe najveće Božje svojstvo”, kako je to pisala sv. Faustina Kowalska u svome „Dnevniku“.

Drugo izlaganje – sažet prikaz pisma „Kontemplirajte“ Bogu posvećenim muškarcima i ženama na tragovima Ljepote – pročitao je uime odsutnog predsjednika Konferencije VRPP fra Miljenka Šteke vikar Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan Ševo. To je treće pismo Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života u svezi s Godinom posvećenog života.

Na početku je fra Ivan rekao kako je „pismo upućeno Bogu posvećenim osobama kao otvoren poziv na Božje otajstvo, na preispitivanje našega odnosa s Bogom, napose našega života u Duhu. Ima šest dijelova ili poglavlja naslovljenih kao Predgovor, Tražiti, Prebivati, Izgrađivati, Epilog i Za razmišljanje. Krcato je citatima i bogatim mislima, koje su većinom jednostavno nanizane (rednim brojevima od 1. do 73.), bez nekog povezujućeg materijala između njih. Svaki se broj može uzeti kao zasebna tema za razmatranje. Čak i pojedini dijelovi brojeva pa i pojedine rečenice prikladne su da se nad njima meditira. Pismo kao osnovu uzima Pjesmu nad pjesmama, za Židove „najsvetiju“ knjigu od svih knjiga Starog zavjeta. Ta pjesma je svjetionik za Bogu posvećene osobe koje su, prema papi Franji, pozvane iskusiti i pokazati da je Bog sposoban posve ispuniti ljudsko srce i učiniti ga posve sretnim tako da ono nema potrebe tražiti svoju sreću drugdje.

Središte kršćanske meditacije je raspeti Krist. Kontemplacija je pogled u Boga i u djelo Božjih ruku. To je napor da u Boga upravimo ne samo pogled očiju nego i srce. Mjesto kontemplacije je sâm život, takav kakav jest. Njegovanje unutarnjega života ne smije se događati negdje 'ni na nebu ni na zemlji'. Mora se događati u konkretnom životu, u poniznoj blizini s Bogom i iskrenoj empatiji prema bližnjemu, što stvara očišćenu i preobraženu egzistenciju. Kontemplativna osoba dugotrajnim procesom, malo-pomalo, ujedinjuje rad za Boga i osjetljivost za opažanje njegove nazočnosti. Kontemplativna i aktivna dimenzija nerazdvojno se prepliću, ali uvijek tako da je ljudsko podređeno božanskom, vidljivo nevidljivom, aktivna dimenzija kontemplativnoj, a ovo sadašnje budućem gradu za kojim tragamo. Ali sve ovisi o našoj povezanosti s Kristom, središtem života i stalnim izvorom svake inicijative. Bez njega ne možemo ništa (Iv 15,5). Tko ne ostane u Kristu, neće moći ništa dati svijetu, ništa učiniti na preobrazbi strukture grijeha. Bez duljih trenutaka klanjanja, molitvenog susreta s Božjom riječju, iskrenog dijaloga s Gospodinom, naše zadaće lako postaju besmislene, gubimo snagu zbog zamora i teškoća i naš žar se gasi. Crkva ima prijeku potrebu za dubokim dahom molitve, a kontemplativne osobe moraju prijeći na nove modalitete duha koji su u okružnici nabrojeni u šest točaka.“ U zadnjem poglavlju okružnice Kontemplirajte „Pismo donosi nekoliko Papinih poticaja za razmišljanje. Papa nas poziva da se upitamo počiva li danas Isusov pogled na nama. Kako nas gleda, što od nas traži, kamo nas šalje? Svim Bogu posvećenim osobama papa Franjo stavlja Mariju kao uzor kontemplacije.“

Nakon stanke slijedila je rasprava koju je vodila moderatorica Redovničkog dana s. Ljubica Stjepanović, članica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije.

Na početku euharistijskog slavlja u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga u Žepču sudionike Redovničkog dana pozdravio je župnik preč. Predrag Stojčević. Misno slavlje predslavio je biskup Sudar u suslavlju tridesetak svećenika, a homiliju je izrekao provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, OFM.

Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je i svirao žepački župni Zbor pod ravnanjem s. Slavice Tubak, članice Marijinih sestara.

Nakon objeda, o povijesti Katoličkog školskog centra „Don Bosco“ i dolasku prvih salezijanaca u Žepče 1995. godine te početku rada, najprije Tehničko-obrtničke škole 1999. te 2000. godine i Opće gimnazije, govorio je ravnatelj mr. don Milan Ivančević. Zatim su sudionici, u dvije skupine, mogli razgledavati prostorije KŠC-a.

O salezijanskoj karizmi i preventivnom sustavu Don Bosca govorio je don Danijel Vidović. Potom je prikazan film Don Boscovi salezijanci u Hrvatskoj, a zatim je organizirano druženje kroz igru i ples koje su animirali salezijanski animatori.

Oko 17 sati, uz prigodne riječi zahvale, skup je zatvorila potpredsjednica KVRPP BiH s. Kata Karadža.     

(s. Jadranka Obućina)