16.06.2016

Sprovodni obredi i ukop sestre M. Virgine (Jelene) Ninić

Nakon svete mise zadušnice koju je slavio biskup Perić, obred ukopa na groblju Dubravica predvodio je predvodio fra Marko Kepić, župnik u župi Vitez.

U utorak, 14. lipnja 2016. godine zajednica sestara Služavki Maloga Isusa provincije Bezgrješnog začeća BDM ispratila je u kuću nebeskoga Oca s. M. Virginu Ninić. Nakon svete mise zadušnice, koja je služena, istoga dana u 16 sati u samostanu Svetoga Josipa u Vitezu, pokopana je u sestarskoj grobnici na groblju Dubravica u Vitezu.

Misu zadušnicu služio je mnos. dr. Ratko Perić biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, u koncelebraciji župnika fra Marka Kepića i petorice svećenika koji su poznavali s. Virginu i s njome surađivali u služenju Gospodinu. U Svetoj misi sudjelovao je velik broj sestara Služavki Maloga Isusa na čelu s Vrhovnom glavaricom s. M. Radoslavom Radek i provincijskom glavaricom s. M. Admiratom Lučić; rodbina s. Virgine, prijatelji i znanci, te vjerni puk župe u Vitezu. Ispraćaju naše drage pokojne s. Virgine, pridružile su se i sestre koje su završavale duhovne vježbe u Duhovnome centru Kuća Navještenja u Gromiljku; nekoliko sestara iz Zagrebačke i Splitske provincije te sestre drugih Družbi koje djeluju u Lašvanskoj dolini.

U svojoj propovijedi biskup Perić osvrnuo se na dugogodišnji život s. M. Virgine, te njezinu povezanost s biblijskim ženama Juditom, Sarom, … Govorio je o ljudskom životu koji kada ima sve povoljne životne uvjete može doseći vijek od oko 120 godina. Sestra Virgina je prošla stotinu, u sto i trećoj godini došla je u nebo i tamo se susrela s Juditom i Sarom koje su bile još dugovječnije. Ako je dug život nagrada, onda o toj nagradi govori samo jedna Božja zapovijed kad kaže: Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. Po ovome sestra Virgina je poštovala svoje roditelje i pretpostavljene. Danas ništa više ne možemo učiniti za sestru Virginu osim moliti se za nju. Za to smo se okupili ovdje. Sveta misa je najveća molitva. Tako, danas, činimo dva djela milosrđa: duhovno i tjelesno. Za nju se molimo i njezino tijelo pokopamo. Sveto pismo pripovijeda kako je Tobit, Tobijin otac, pokapao mrtve. Noću je, skrivajući se, prikupljao ih i na častan način pokapao. Sestrama je ta pripovijest  poznata po svetom Rafaelu kojega časte kao zaštitnika Družbe. Tobit je bio istinski milosrdan i činio djela milosrđa.

Kada pogledamo događaj Isusove smrti na križu vidimo dva razbojnika lijevog i desnog. Jedan razbojnik doživio je milosrđe. On je kazao Isusu – oprosti! Ova kapelica, ovaj Vitez, je pun milosrđa. Mi ga trebamo jer smo poput lijevog ili desnog razbojnika na križu. Isus ima milosrđa na pretek i daje ga svakome tko ga zatraži. Neka Gospodin pogleda na zasluge i patnje sestre Virgine i neka po svojoj milosti pošalje radnika u žetvu svoju, novih žetelica na njive svoje. Amen!

U samostanu Svetoga Josipa u Vitezu s. Virgina je provela zadnje godine života i blaženo u Gospodinu preminula, 13. lipnja 2016. godine. Kao i sve dane ranije, izričito je željela ići na svetu misu. U jutarnjim satima, toga dana, nakon susreta s Gospodinom u molitvi i slavlju svete mise sa zajednicom sestara, susrela se sa svojim zaručnikom oči u oči u nebeskome slavlju. Sestre skupljene na molitvu kod njezine postelje, zatvorile su joj umorne oči. Dok je zazivala Dijete Isusa, blago u Gospodinu je usnula. Sada uživa nagradu vjernoga redovničkoga služenja kroz 84. godine redovništva i vjerničkog životnog hoda od 103 godine.

Riječi oproštaja sa Samostanom Sv. Josipa u kojem je s. Virgina živjela izrekla je mlada sestra Jelena Jovanović riječima pjesme koju je za života napisala s. Vigina. Pjesma nosi naziv: Lijepo je živjeti u Božjoj kući.

Prije pokopa na groblju Dubravica u Vitezu, u ime sestara Služavki Maloga Isusa od pokojne sestre Virgine se oprostila provincijska glavarica s. M. Admirata. U govoru je istaknula veliku životnu radost u posvećenju Bogu koju je svjedočila s. Virgina. O toj radosti spjevala je i pjesmu Veselo sestro Veselo, zatim druge brojne pjesme posvećen Isusu, Mariji, Josipu, Sv. Rafaelu, Utemeljitelju Družbe, te bogato apostolsko djelovanje na župama kroz pastoralni rad i liturgijsko pjevanje. Posjedovala je duh živoga iščekivanja Gospodina, poput mudre djevice koja s upaljenom svjetiljkom čeka. Njezine riječi su: „Ćerce, još malo i Gospodin dolazi…“ Tako je i bilo. Gospodin je došao i odveo je u svoje nebesko kraljevstvo, gdje sada uživa radost gledanja svoga ljubljenog zaručnika, oca Utemeljitelja o kojem je mnogo pričala, pisala i mlađe naraštaje poučavala kroz pjesme, igrokaze … Počivala u miru Božjem i uživala blaženstvo neba.

Riječi oproštaja uputio je i preč. Pavao Madžarević, svećenik đakovačko-osječke nadbiskupije i bivši župnik župe Uznesenja BDM u Brodskom Vinogorju. Polovica njegova pastoralnog rada na župi u Brodskom Vinogorju obilježena je suradnjom sa s. Virginom, (oko 10 godina). Posebne značajni bili su dani obilježavanja spomen - Stadlerova rođendana i prijelaza u vječnost. Za te dane sestra Virgina je posvećivala svoje vrijeme i sposobnosti župnoj zajednici kako bi im prenijela svjedočanstvo svetosti života svoga Utemeljitelja, a njihova Brođanina – nadbiskupa Stadlera. Posebnu ljubav pokazivala je prema rodom mjestu svoga Utemljitelja, prema Gospi u Brodskom Vinogorju. Prva je počela pisati joj pjesme koje se i danas rado pjevaju, svjedočila je ljepotu i radost posvećenja Bogu. Svoje Zvanje opjevala je u pjesmi, pripremajući slavlje mlade mise vlč. Ante Šiška. O iskustvu Boga svjedoči u tekstovima i pjesmama posvećenim za slavlje 25. obljetnice svećeništva preč. Pavla Madžarevića, … Na kraju govora preč. Madžarević je zapjevao dragi usklik pokojne sestre Virgine, kojega su sestre rado prihvatile: „Živio mali Isus! Uvijek u našim srcima!“

Nakon oproštajnih govora nastavljeno je s obredima sprovoda koje je predvodio fra Marko Kepić, župnik u župi Vitez. Tijelo pokojne sestre Virgine pridružilo se pokojnim sestrama u Vitezu, a duša Bogu i njegovoj ljubavi.

Pokojna sestra Virgina je rođena 11. ožujka 1913. u Gornjoj Rovnoj od roditelja Ive Ninić Akrap i majke Mare rođ. Garić kao prvo dijete u obitelji. Isti dan je, u crkvi svetog Ante u Busovači, primila sveti sakrament krštenja po rukama fra Dragutina Šimunovića, župnika. Odazvala se na poziv Božji i postala redovnica Služavka Maloga Isusa na svetkovinu Velike Gospe 15. kolovoza 1932. Služila je u brojnim župama poučavajući vjeronauk najradije u duhu Isusova djetinjstva i vodeći crkveno pjevanje. U 84 godine posvećenog života djelovala je u Omišu, Splitu, Vrgorcu, Samoboru, Doboju, Rijeci, Zagrebu, Torontu (Kanada), Bosanskom Brodu, Sarajevu, Slavonskom Brodu, i zadnje godine u Vitezu od kuda je i krenula na put svetih zavjeta Bogu i Crkvi u redovničkom životu. Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj! Počivala u miru Božjem! Amen. (s. M. Kristina Adžamić)