30.04.2016

Vijećanje redovničkih odgajateljica i odgajatelja iz BiH i Hrvatske

Tema susreta „Protagonisti i dinamike odgojnog procesa u početnoj formaciji mladih redovnika i redovnica“, a predavač prof. dr. Mihály Szentmártoni, DI.

U prostorijama duhovnog centra „Karmel sv. Ilije“ u Zidinama održano je 22. i 23. travnja 2016. godine 45. vijećanje redovničkih odgajateljica i odgajatelja iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Tema ovogodišnjeg susreta bila je „Protagonisti i dinamike odgojnog procesa u početnoj formaciji mladih redovnika i redovnica“, a predavač prof. dr. Mihály Szentmártoni, DI.

Susret je započeo molitvom Srednjeg časa Božanskog časoslova. Potom je uslijedila pozdravna riječ s. Irene Olujević, tajnice Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica koja je u ime predsjednika HKVRPP-a, fra Jure Šarčevića, koji nije mogao nazočiti susretu, i u svoje osobno ime pozdravila sve prisutne.

Pater Mihály Szentmártoni također je pozdravio sve nazočne, te kratko predstavio tijek programa i rada. Prvo predavanje održao je na temu: Koga odgajamo? – Poznavati kandidate: odakle dolaze, što nose sa sobom? Kako odgajamo? – Duhovno vodstvo: modeli i glavne teme. U svome promišljanju vodio se Božjim pozivom i našim odazivom s naglaskom da je sve što radimo u duhovnom životu, odgovor na Božju inicijativu. Govoreći o samoj svijesti da nas je Bog izabrao za redovničko zvanje, istaknuo je kako redovnički poziv nije stvar razuma, nego najprije stvar zaljubljenosti srca. Ako volimo svoje zvanje, unatoč poteškoćama, tada će ono biti služenje za Crkvu, za druge. Biti ćemo odgovorni za njega i spremni živjeti konkretni život, te sve uložiti i žrtvovati za svoje zvanje. Voljeti kao što je Isus volio! Trpjeti kao što je Isus trpio, to je cilj i svrha našeg poslanja, istaknuo je između ostalog p. Mihály i potaknuo prisutne da u tom duhu odgajamo naše mlade. Na redovničkom putu, kako onima koji odgajaju, tako i onima koje se odgaja, potrebno je duhovno vodstvo, sakramentalno vodstvo, kao putokaz prema Cilju i najvišem idealu, a to je osoba Isusa Krista.

Popodnevni dio predavanja odnosio se na temu: Za što odgajamo? – odgoj za vrjednote, zavjeti. Govoreći o odgoju, kao bitnom čimbeniku redovničkog zvanja i poslanja, p. Mihály je spomenuo da je odgoj uvijek usmjeren prema određenom cilju, te da se vrline redovničkog života trebaju „vježbati“ na početku, kako bi osoba bila spremna živjeti vjernost svaki dan. A zavjeti su jedna obveza vjernosti. Redovnik/ca zavjetuje doživotnu ljubav i vjernost Bogu u dobru i poteškoćama sve do konca života. Stoga, kao novo ime za zavjet siromaštva, mogao bi se uzeti zavjet života u stavu zahvalnosti. Poslušnost nam garantira da iza našeg poslanja stoji Božja milost. S te strane, zavjet poslušnosti bi se mogao nazvati drugačijim imenom, zavjet raspoloživosti po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju, kao službenicu Gospodnju, istaknuo je p. Mihály. Redovnik/ca je uvijek svjedok. Odgajatelj je odgojni činitelj, ali nije jedini. Kao odgojno sredstvo u procesu odgoja važan je sakramentalni život, duhovno vodstvo, molitva, duhovno štivo, milost zvanja, dnevni red i disciplina, atmosfera u zajednici.

Drugi dan zajedničkog susreta, p. Mihály je održao predavanje na temu: Svrha odgoja – Novi mentalitet, zreli identitet – Razvojni put duhovnog sazrijevanja. Razvojni put je dinamičan proces. Nitko od nas nije zrela osoba. Čovjek je vremensko biće i kao takav se približava zrelosti. Čovjek je biće u nastajanju i nikad nije dovršen. Prva faza odgojnog procesa je faza inicijacije, tj. uvođenja u redovnički život. Svrha ovog razdoblja je priprema za služenje u redovničkom životu. Naša formacija nije svrha za sebe, već spremanje za poslanje, misiju. Stoga bi svaka osoba trebala biti svjesna svoje karizme i u tom duhu odgajati vlastitu savjest i mlade koji su nam povjereni, pojasnio je p. Mihály. A to podrazumijeva okrenutost prema drugom, a ne prema sebi. Uložiti život za više ideale je ono što čini zadovoljstvo i svrhu našeg poslanja. Ukorijenjenost u zvanju ima svoju cijenu, a to znači prihvaćati žrtvu, živjeti poslušnost i raspoloživost, djelujući iz nutarnje slobode.

Vrhunac našeg zajedničkog susreta i promišljanja bilo je Euharistijsko slavlje koje je predvodio Pater Mihály Szentmártoni u koncelebraciji s ostalom braćom svećenicima. U prigodnoj homiliji, govoreći o Isusu kao dobrom Pastiru, pater Mihály je podsjetio da je Isus onaj koji uvijek ide pred nama, vodi nas, poznaje i daruje nam novi život. Isus najbolje poznaje naše krjeposti, ali i slabosti i grijehe. Sakramenat sv. ispovijedi bi smo mogli tumačiti kao doživljaj u kojem smo pronađeni, u kojem nas Isus zove po imenu. Pastir je dobar, ali ponekad i zahtjevan. Takav je i Isus, ali to u krajnjoj crti usrećuje i donosi radost u naš život.

Iza nas su bogata iskustva, nove spoznaje i dojmovi koje nosimo sa susreta. S pouzdanjem u Isusa nastavljamo živjeti naše poslanje kao redovnici/odgajatelji vjerujući i djelujući u duhu Crkve, kako nas je potaknuo i ohrabrio pater Mihály, na čemu smo mu zahvalni. Ljubav prema bližnjem, kakvu Isus naviješta u Bibliji, sastoji se u činjenici da ljubimo Boga i one koji su nam darovani i povjereni. A to će se dogoditi ako budemo zahvaćeni osobom Isusa Krista, našeg jedinog i pravog Učitelja.

S. M. Marijana Selak