29.03.2016

Uskrsna čestitka prov. predstojnice s. Kate Karadža kardinalu Puljiću

Sadržaj čestitke prov. predstojnice s. Kate Karadža prigodom uskrsnog čestitanja kardinalu Puljiću u Nadbiskupskom ordinarijatu donosimo u cijelosti.

Sadržaj čestitke prov. predstojnice s. Kate Karadža i potpredsjednice Konferencije VRPP BiH koju je uputila nadbiskupu metropoliti vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću prigodom uskrsnog čestitanja 26. ožujka 2016. u Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom donosimo u cijelosti.

 

Uzoriti gospodine Kardinale!

Preuzvišeni oci biskupi!

Prečasni savjetniče apostolske nuncijature!

Mnogopoštovani oče provincijale i mnogopoštovane sestre provincijalke!

Poštovani svećenici i drage sestre!

Radost mi je i čast da Vam u prigodi ovog tradicionalnog i svečanog okupljanja, uime svih nazočnih, mogu uputiti uskrsnu čestitku. Vjerujem da svatko od nas, iako u Crkvi obnašamo različite službe, može reći da nas povezuje i objedinjuje isto poslanje, poslanje čiji temelj i ishodište nalazimo u Isusu Kristu Uskrslome.

U ovim danima Velikoga tjedna mnogi vjernici pristupili su sakramentu pomirenja. U tom sakramentu, susretu Boga i čovjeka, vjernici su mogli doživjeti bezgranično Božje milosrđe, zapravo susresti samoga Boga koji je izvor preobilnog, neograničenoga milosrđa. Upravo u ovoj godini, Jubileju – možemo reći slavlju – milosrđa papa Franjo nas poziva na razmatranje, na poniranje, ali i prenošenje milosrđa. To je dar koji smo besplatno primili, ali smo pozvani besplatno ga i dati. U Božjoj ljubavi, koja se u tom sakramentu očituje u milosrdnom opraštanju, mi ne samo da doživljavamo oproštenje grijeha već nalazimo snažan oslonac na putu prema budućnosti. Sam papa Franjo u svojoj knjizi Božje je ime milosrđe, ističe da je „milosrđe prvi Božji atribut“, da je „ono Božje ime,“ ali isto tako kaže: „Nema situacija iz kojih ne možemo izići, nismo osuđeni utopiti se u živomu pijesku.“. I mi želimo – prodahnuti nutarnjom snagom Božjega milosrđa – smjelo gledati u dane i vremena koja su ispred nas znajući da temelj naše nade nije naša snaga, nego blizina Onoga koji je – kako ćemo pjevati večeras u Vazmenom hvalospjevu – kao pobjednik iz smrti u život prešao.

Uzoriti kardinale! Dana 19. siječnja ove godine svečanim euharistijskim slavljem u našoj katedrali Srca Isusova spomenuli ste se 25. obljetnice svoga biskupskog ređenja i ustoličenja za nadbiskupa metropolita vrhbosanskog te Bogu zahvalili za sve udijeljene milosti. Htjela bih još jednom i u ovoj prilici izreći iskrene čestitke i izraziti zahvalnost za sve ono čime ste – u otvorenosti Božjem Duhu – služili povjerenom Vam stadu. Znamo da je nemoguće kroz nekoliko riječi izreći sve ono na čemu bi Vam htjeli zahvaliti, ali ipak mi dopustite da istaknem dvije karakteristike, dvije stvarnosti: prisutnost i blizinu.

Vjernici i ljudi našega grada i naše nadbiskupije mogu posvjedočiti da ste bili prisutni i da ste bili blizu ne samo u ugodnim trenutcima slavlja i radosti, u situacijama kada je bilo lijepo biti zajedno ili biti blizu. Vi ste bili blizu i onda kada su mnogi odlazili ili bježali, kada su svoju sigurnost tražili negdje daleko. Kako za vrijeme rata i raznih nedaća koje je to vrijeme sa sobom donosilo, tako i danas, Vaša prisutnost i Vaša blizina svjedočanstvo su ljubavi. U tim ste trenutcima bili suputnik i supatnik. Krepost ustrajnosti, življenja sa svojim narodom pogotovo u trenutcima kušnji – kao što je to svojim životom posvjedočio blaženi kardinal Stepinac – veoma je snažno svjedočanstvo pastirske ljubavi. Hvala Vam, dragi Kardinale, za to i takvo veliko svjedočanstvo!

Neka svjetlo uskrsloga jutra razgoni tame našega vremena. Neka se iz mnogih uznemirenih i preplašenih srca, koja žude za istinom, životom i ljubavlju, ovoga Uskrsa uzdigne  radosni usklik: Aleluja, Krist je uskrsnuo!

Uime svih ovdje nazočnih želim Vam sretan Uskrs. Budimo i ostanimo povezani u molitvi koja će nam dati snagu za budućnost i nadu koja ne iščezava.

s. Kata Karadža

provincijska predstojnica