02.02.2016

Proslava Dana posvećenog života u Sarajevu

Misno slavlje u sarajevskoj katedrali 1. veljače u 18 sati predslavio je kardinal Vinko Puljić, a na Svijećnicu u 10.30 vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar.

Proslava Dana posvećenog života na kraju Godine posvećenog života započela je uoči blagdana Svijećnice – Prikazanja Gospodinova u ponedjeljak 1. veljače 2016. u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu klanjanjem Presvetom oltarskom sakramentu i molitvom Večernje s početkom u 17 sati koje su animiraju fra Slavko Topić, OFM i bogoslovi Franjevačke provincije Bosne Srebrene. u organizaciji Vijeća za redovništvo Vrhbosanske nadbiskupije. Euharistijsko klanjanje i molitvu Večernje animirali su fra Slavko Topić, OFM i bogoslovi Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Euharistijsko slavlje u 18 sati predslavio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit Vinko kardinal Puljić, a propovjedao je fra Lovro Gavran, provincijal Bosne Srebrene i predsjednik Konferencije VRPP BiH.

U svojoj propovjedi fra Lovro je rekao: Tijekom protekle svete godine nastojali smo intenzivnije razmatrati o svom redovničkom pozivu i poslanju i trudili smo se više napredovati u savršenosti s obzirom na svoje kršćansko, redovničko i svećeničko posvećenje. U tome smo se dosta oslanjali i na dokumente Svete Stolice, objavljene povodom Godine posvećenog života. No, s tim nastojanjima nećemo prestati ni nakon završetka ove svete godine, nego nastojati još više ostvarivati u godinama koje su pred nama. Vrlo je važno da se u svom kršćanskom, svećeničkom i redovničkom pozivu – tj. u pozivu na svetost – ne uljuljamo i ne uspavamo. Jer posvećeni život mora biti u pravom smislu riječi život, a ne mrtvilo!

Redovnički poziv je očitovanje toga života svetosti, njegovo širenje i rast, sve do punine života. A punina života jest ljubav. Propovjednik se zapitao zašto smo mi mlaki u svojoj vjeri, nadi i ljubavi? Zašto ne izgaramo od ljubavi prema Bogu, kao što on izgara od ljubavi prema nama? Očito zato što smo i mi više usredotočeni na same sebe, nego na Boga. Savršena ljubav Kristovih učenika i učenica jest: žrtvovati vlastiti život iz ljubavi prema Ljubljenome, jer "nema veće ljubavi od ove – da tko život svoj položi za prijatelje svoje." Posvećeni život je upravo to: položiti svoj život za Boga i za one u kojima prepoznajemo Božje lice, a to je svaki čovjek, stvoren na sliku i priliku Božju. Samo sveci znaju nadići sami sebe i svom dušom služiti Bogu, radeći za dobrobit i spasenje svakoga čovjeka – kako prijatelja, tako i neprijatelja, jer su svjesni da naši sitni interesi nemaju trajne vrijednosti. Trajnu vrijednost ima samo ono što je učinjeno na slavu Božju i u skladu s njegovom svetom voljom. Što smo dužni činiti mi, kao Bogu posvećene osobe, kako bismo bili u skladu s njegovom voljom? Dužni smo iz dna u dan provoditi u djelo ono osnovno redovničko pravilo: „Moli i radi!“, jer to je pravilo svakog posvećenog života.

Mi, sluge Božje, svjesni smo da smo u manjini, ali to nije toliko ni važno. Međutim, pravo govoreći, tko je na Božjoj strani, on je u većini Krist je uvijek govorio o malom stadu. Ni Bogu, ni nama nije toliko važan broj, koliko kvaliteta – a naša je kvaliteta svetost. Svetost Kristovih vjernika je sol zemlje i svjetlo svijeta! Da ne bi ovaj svijet obljutavio, mi moramo biti sol zemlje, ali čista i zdrava sol! Mi smo, po Božjoj volji, i svjetlo svijeta. Što je tama veća, to je svjetlo znakovitije i dragocjenije. Ni najveća tama ne može nadvladati ni najmanju svjetiljku. Budimo toga svjesni i ne predajimo se, misleći da ne možemo ništa učiniti, jer nam izgleda da su negativne sile prejake i da je zlo nadmoćno.

Što Bog više dopušta da se očituje zlo u svijetu, uzrokovano ljudskom zlobom i grešnošću, to će sjajnije i čudesnije zasjati konačna pobjeda dobra nad zlom, da ćemo se samo moći diviti i Bogu zahvaljivati. Iskoristimo u tu svrhu i ovaj izvanredni Jubilej milosrđa – da posvjedočimo svoju sličnost s milosrdnim Bogom, našim nebeskim Ocem, kao i svoju opredijeljenost za trajnu suradnju na Kristovu djelu spasenja, kako po tjelesnim, tako i po duhovnim djelima milosrđa, koja su jedna od osnovnih karakteristika prebogatih i šarolikih karizmi Bogu posvećenih osoba i njihovih družbi i redova.

Dao Bog, po zagovoru Blažene Djevice Marije, svih naših nebeskih zaštitnika doživimo taj čudesni preokret u svijetu: tu veličanstvenu pobjedu dobra nad zlom i trijumf svetosti nad grijehom, zaključio je fra Lovro.

U utorak 2. veljače na sam dan proslave, euharistijsko slavlje u 10.30 predslavio je pomoćni vrhbosanski biskup Pero Sudar. Na početku misnog slavlja bio je blagoslov svijeća i procesija sa svijećama oko katedrale.

U svojoj homiliji biskup Sudar je kroz tri slike govorio o blagdanu Prikazanja Gospodinova ističući dva lika iz Starog zavjeta – starac Šimun i proročica Ana, te dva lika iz Novoga zavjeta – Blažena Djevica Marija i sv. Josip. U svojem životu služili su pravedno i samozatajno. U njima prepoznajemo primjer i znak za redovničko i svako služenje. Biskup Sudar potaknuo je Bogu posvećene osobe, da iako je službeno Godina posvećenog života na završetku, da nastave s postavljenim ciljevima – zahvalno gledati svoju prošlost, živjeti s ljubavlju svoju sadašnjost i s nadom gledati svoju budućnost.

Na kraju euharistijskog slavlja redovnici i redovnici su obnovili svoje redovničke zavjete.

Proslava blagdana Prikazanja Gospodinova i Dana posvećenog života bila je u organizaciji Vijeća za redovništvo Vrhbosanske nadbiskupije. Za vrijeme euharistijskog slavlja u ponedjeljak i utorak pjevanje su animirali franjevački bogoslovi pod ravnanjem fra Emanuela Josića. (kvrpppbih) Foto: Augustina Matijević