19.05.2015

Zajednička duhovna obnova Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju

Uz sudjelovanje oko stotinjak sestara duhovnu obnovu predvodio je o. Antonio Mario Čirko, OCD koji je ujedno bio i voditelj duhovnih vježba.

Dana 16. svibnja 2015., na završetku duhovnih vježba u kojima je sudjelovalo dvadeset sestara, organizirana je u samostanu sv. Franje u Bijelome Polju zajednička duhovna obnova za sve Školske sestare franjevke Provincije Svete Obitelji. Uz sudjelovanje oko stotinjak sestara duhovnu obnovu predvodio je o. Antonio Mario Čirko, OCD koji je ujedno bio i voditelj duhovnih vježba. Dan je započeo u 9 sati okupljanjem u samostanskom vrtu nakon kojeg je uslijedio cjelodnevni program. Dojmove toga dana i iskustvo jedne sudionice prenosimo u cijelosti. Preuzeto: www.mostar.ssfcr.org

DOBRO NAM JE OVDJE BITI...

Ovo je bio jedan od onih dana u kojima se zrcali zajedništvo kao biser redovničkog života. Potrebni smo jedni drugima kao snaga i poticaj na putu posvećenja. Lijepo je razmatrati Pisma i Okružnice koje papa Franjo upućuje redovnicima, a odjeke tih ‘riječi radosti’ pronalaziti u vlastitom životu i u životu Zajednice.

Tog subotnjeg svibanjskog dana okupile smo se oko naše Gospe, koja nam ostaje ‘znak neosporavan’. I kada se u Domovinskom ratu sve rušilo špilja i kip Gospin ostadoše netaknuti jer su građeni iz ljubavi i povjerenja u Gospinu zaštitu i njezin moćni zagovor. Gospa nam i danas govori da nas čuva pod svojim okriljem. U znak zahvalnosti počastile smo Je pjesmom i u mimohodu se zaputile u samostansku kapelu. Unutarnjim hodočašćem praćenim vanjskim hodom naša su se srca otvarala milostima koje je Isus taj dan pripremio za nas.

Nakon molitve o. Antonio M. Čirko, koji je bio i voditelj duhovnih vježba održao je predavanje na temu „Vjernost u življenju karizme Družbe i svjedočenje“. Otac Antonio nam je kroz konkretne i jasne primjere govorio o temeljnim odrednicama našeg načina života. Razložio je i obrazac zavjetovanja kao srž naših Konstitucija i života na koji smo se zavjetovanjem obvezale. Samo poznavanjem moguće je i voljeti, tako je i s poznavanjem Konstitucija moguće upoznati i voljeti vlastiti način života. Govoreći o temi dotakao se kušnji kojima je izložena naša vjernost Bogu. Koliko vjerno živimo svoja zavjetna obećanja svjedoči naš osobni molitveni život i njegovanje duha zajedništva u svakodnevici iz čega proistječe svjedočka snaga apostolata.

Kroz odnos prema zajednici i zajedničkom vidljiv je odnos prema Bogu i bližnjemu. Otac Antonio nas je potaknuo da otkrivamo bogatstvo u sebi, u bližnjima te da u zajedničkim susretima tražimo izvor nove snage za nove korake na putu vlastitog posvećenja. Ustrajna ljubav prema Zajednici i zajedničkom životu oplemenjuje naš život. Molitva, vjera, zahvalnost, praštanje dio su našeg svakodnevnog hoda na putu koji nikad ne isključuje drugoga.

U riječima o svetosti Mise i njezina značenja za naš posvećeni život donosile smo nove odluke o slavljenju tog neprocjenjivog dara Božje ljubavi kojom nam sam Bog želi biti blizu. Riječi su to koje svatko od nas znade, ali ih je potrebno ponovo čuti. Riječi su to koje potiču da ljubavlju odgovorimo na Ljubav kojom nas Isus ljubi. Zahvalnost nam pomaže imati otvorene oči za tragove Božje milosti u vlastitom životu i u životu Zajednice. Zahvalnost za Božju Providnost, kako se Bog Očinski brine za nas vidljivo je i po našem samostanu kojeg nam je samo nebo darovalo. I naravno po novim ‘mladicama’ koje svoje posvećenje žele crpsti iz Isusa – panja koji rod donosi.

Svijest o ljepoti učeništva za Kraljevstvo nebesko i bogatstvu karizme naše Družbe budile su ovoga dana i uspomene na sestre koje su bile prije nas i koje nasljeđujemo. U lijepo uređenom predvorju samostanske knjižnice mogle smo pogledati malu izložbu knjiga koje su sestre uspjele sačuvati kroz tri rata, a korištene za osobnu izgradnju i pomoć u trajnoj formaciji ili su upotrebljavane u vlastitim školskim ustanovama. O stoljetnoj prisutnosti slikom i riječju govorile su i ploče postavljene u knjižnici te u dvorani za predavanja. Pregledajući ih naslućivale smo radost vjernoga ‘da’ naših prethodnica Isusovoj ljubavi.

Nakon tjelesne okrjepe uslijedio je radosno predstavljanje naših najmlađih koje su na dosjetljiv način uprizorile priču o redovničkom životu naslovivši ju Započnimoispočetka. Dvorana je bila puna slavlja, istinske radosti i mladenačkog zanosa. Svaka je svojim osmijehom i onim što u sebi jest unosila toliko živosti u ovaj dan kao i u živote nas s kojima dijele ljepotu i teškoće svakodnevice.

U duhu lijepih i poticajnih riječi svetog Franje Započnimo ispočetka, zahvalne Bogu za milosni dar poziva i svjesne dostojanstva posvećene osobe, pronašle smo nove snage za radosno svjedočenje Radosne vijesti.

S. Ivana Markotić