14.05.2015

20. obljetnica mučeničke smrti vlč. Filipa Lukende i s. Cecilije Grgić

Misno slavlje predvodio je mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki u suslavlju svećenika i brojnih sestara milosrdnica iz BiH i Hrvatske.

Banjolučka biskupija obilježila je u utorak, 12. svibnja o. g. još jednu u nizu obljetnica mučeničkog stradanja svojih članova. Naime, toga dana napunilo se 20 godina od smrti vlč. Filipa Lukende, župnika i čuvara svetišta sv. Terezije od Djeteta Isusa u banjolučkom naselju Presnače i redovnice Milosrdnice sv. Vinka Paulskog s. Cecilije Grgić, katehistice u toj župi.

Tim povodom u župnoj crkvi u Presnačama misno slavlje predvodio je mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki uz suslavlje desetak svećenika banjolučke biskupije. Misi su nazočile brojne sestre milosrdnice iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske predvođene svojom vrhovnom poglavaricom Časnom Majkom Miroslavom Bradica i njezinim Vrhovnim vijećem i provincijalkom provincije Majke Divne iz Sarajeva s. Terezijom Karača. Pridružile su im se, uz vjernike iz Presnača i drugih banjolučkih župa, i redovnice Klanjateljice Krvi Kristove, Služavke Malog Isusa, Franjevke i Misionarke ljubavi. Na ovu obljetnicu pristigla su braća i sestre pokojne s. Cecilije, kao i njezina brojna rodbina, te brat pok. župnika Filipa.

Biskup Komarica se u svojoj propovijedi između ostalog osvrnuo na činjenicu da mučeništvo trajno prati Crkvu, kao što je bilo dio života i poslanja Isusa Krista, njezina utemeljitelja. Istaknuo je da „opraštanje, koje je Isus tako naglašeno, a onda i sam dosljedno ostvarivao u svome ponašanju – spada u samu srž kršćanskog ponašanja.“ Podsjetio je da „temeljna, glavna Božja zapovijed, zapovijed ljubavi vrijedi za međusobne odnose među ljudima, ne samo između brata i sestre, nego i u odnosu prema neprijatelju“. Pozvao je sve nazočne: „Budimo Bogu iskreno zahvalni i stavimo i ubuduće sve svoje pouzdanje u Njega! Preporučimo Njegovom milosrđu i ljubavi i duše njegovih, do svjedočke smrti vjernih mu sluge njegova svećenika Filipa i njegove službenice redovnice Cecilije, da i na njima ispuni svoje obećanje, zapisano u novozavjetnoj knjizi Otkrivenja: 'Ostani vjeran do smrti i dat ću ti vijenac – život' (Otk 2, 10)“.

Nakon sv. Mise uslijedio je recital suautora mons. Ante Orlovca i milosrdnice s. Miroslave Ljevar posvećen s. Ceciliji i naslovljen „Netko me zove“. Recital su izvele s. Josipa Ćosić i s. Monika Martić, a glazbeno ga je uobličio g. Lado Jakovljević. Treba spomenuti da je ovim povodom tiskana i istoimena knjižica spomenutih autora, koja je darovana svima nazočnima. U uvodnoj riječi autori napisaše i ovo: „Ova skromna knjižica nema velikih pretenzija, ali jednu ima: želimo i na ovaj način odgovoriti na poziv svetoga pape Ivana Pavla Drugoga da sačuvamo spomen na naše mučenike. Iako konačan sud njihovu mučeništvu pripada Crkvi, i mi mu se s povjerenjem priklanjamo, smijemo tvrditi da su s. Cecilija i župnik Filip doista vjerni svjedoci svoga zvanja i poslanja sve do mučeničke smrti. Zaslužuju naše poštovanje i spomen, a uvjereni smo i pokretanje postupka za njihovo proglašenje blaženima i svetima“.

Biskup Komarica je također s članovima obitelji i rodbinom pokojne s. Cecilije otišao na grobove pokojnika gdje su se zajednički još jednom pomolili za  župnika Filipa i s. Ceciliju.

Podsjetimo: 12. svibnja 1995. u noći između dva i četiri sata miniranjem je srušena župna crkva u Presnačama, a župni stan je spaljen. U njemu su tada izgorjeli župnik Filip i katehistica s. Cecilija. Na temelju njihovih posmrtnih ostataka pronađenih u prostoriji župnog ureda, liječnik patolog je napisao u svom nalazu: „Partes corporis humani in statione carbonificationis. Mors violenta. Homicidium“ (Dijelovi ljudskog tijela u stanju pougljenjenja. Nasilna smrt. Ubojstvo.). Pokopani su 14. svibnja na katoličkom groblju „Sv. Marko“ u Banjoj Luci.

Spomen na njih čuva se također u „Spomen sobi“ župne kuće u Presnačama, mjestu njihova stradanja, mjestu molitve i sjećanja na „presnačke mučenike“. Bilo je tako i ovoga 12. svibnja.

Nažalost, pravosudna istraga o ovom slučaju ni nakon dvadeset godina  još uvijek nije dobila svoj epilog! (tabb)