03.12.2014

Adventska okružnica provincijske predstojnice s. Ivanke Mihaljević

Neka u ovoj Godini posvećenog života posebno odjekne u nama poziv na istinsku radost susreta s Kristom i ljudima, piše u svojoj okružnici s. Ivanka.

Provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije  s. Ivanka Mihaljević uputila je sestrama svoje zajednice adventsku okružnicu koju prenosimo u cijelosti.

 

Sarajevo, došašće 2014.

                        Svim sestrama Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina

Drage sestre!

Sjećanje na dane djetinjstva u nama oživljava trenutke duboke radosti susreta s dragim osobama. Istinska radost susreta ne ispunjava samo srce djeteta već postaje razlog sreće i za odraslog čovjeka. Susret rađa radost. Vjerujemo, da je srce Marije i Josipa ispunjavala čežnja i tajanstvena radost dok su iščekivali rođenje Onoga koji će uvećati veselje (usp. Iz 9,2).

Želimo li, drage sestre, i mi postati dionice toga otajstva i dopustiti da i naše biće zahvati radost, pozvane smo odlučno prihvatiti trenutke iščekivanja, učiniti izlazak iz nas samih i krenuti putom klanjanja i služenja. Za istinski susret s Bogom koji dolazi odgajajmo gorljivo, velikodušno i jednostavno srce koje će imati hrabrosti suprotstaviti se kulturi koja sve gleda kroz prizmu učinkovitosti i uspjeha. Na takvo nas nutarnje duhovno raspoloženje pozivaju milosni adventski dani. Mnogi bi htjeli doživjeti i živjeti radost susreta s Novorođenim, ali zaobilazeći iskustvo šutnje i čežnje za susretom. Crkva je kroz čitavu svoju povijest isticala važnost pripreme za blagdane u čijem je središtu redovito bio susret s Kristom koji životu daje novi obzor (usp. Evangelii Gaudium7).

Drage sestre, ovo je vrijeme u kojem je svaki vjernik pozvan zagledati se u dubinu svoga srca, suočiti prostranstva vlastitoga bića i jednostavno se zapitati, kako i papa Franjo potiče: imam li srce koje žudi za nečim velikim ili, srce koje je omamljeno običnim stvarima? Živim li od susreta s Kristom? Spasitelj me iščekuje, hita da me spasi obuzet radošću zbog susreta s osobom koju voli i kojoj se raduje. Da, On je Bog koji mi se raduje (usp. Iz 35,4).

Došašće, u kojem nas liturgija neprestance poziva da pripravimo put Gospodinu koji dolazi, milosna je prilika da pred Boga stavimo sve svoje velike želje, težnje i čežnje, svoj govor i svoje postupke te da se upitamo kakve veze Onaj koji dolazi, ima s njima.

Sv. Franjo je u Kristovu utjelovljenju častio jednostavnost, uzvisivao siromaštvo i hvalio poniznost. Želio je dotaknuti čovještvo Božje, susresti nježnost Božju; to je htio za sebe, za braću, za cijeli svijet. Izujmo i mi, sestre, svoje sandale pred svetim tlom drugoga (usp. Izl 3,5; EG 169).

Marija iz Nazareta, koja sebe prozva službenicom Gospodnjom, hita u gorje rođakinji kako bi postala službenicom ljudi (usp. Lk 1,39-45). U Mariji svaka od nas, nošena lahorom Duha Svetoga, živi svoj vlastiti poziv koji svoje ispunjenje nalazi u tome da bude (do)nositeljica radosti za druge.

Neka u ovoj Godini posvećenog života posebno odjekne u nama poziv na istinsku radost susreta s Kristom i ljudima. Neka radost, utemeljena u Božjoj Riječi, prožima naše zajedništvo. O da bude radost među nama. O da bude život naš za druge, blagoslov i mir što usrećuje.

Želim da nam se i ovoga Božića dogodi susret koji rađa radost.

Vaša

S. Ivanka Mihaljević

provincijska predstojnica