17.11.2014

Mjesečna duhovna obnova redovnica u Sarajevu

Predavanje "Posvećeni život u nauku Crkve" na duhovnoj obnovi, izložio je vlč. Josip Knežević, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu.

U nedjelju poslije podne, 16. studenoga održana je u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu mjesečna duhovna obnova za redovnice. Sudjelovalo je oko 70-tak redovnica. Predavanje na temu "Posvećeni život u nauku Crkve" izložio je vlč. Josip Knežević, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Predavač je, u prvom djelu svog predavanja, govorio o posvećenom životu u patrističkom razdoblju ističući kako je ta stvarnost produkt nastojanja življenja autentičnim kršćanskim životom. Crkveni oci i crkveni pisci, daju veliku važnost posvećenom djevičanskom životu, tako na Zapadu (Ambrozije, Jeronim, Augustin, Pelagije i dr.) i na Istoka (Origen, Atanazije, Kapadočani, Ivan Zlatousti i dr.). Ambrozije djevičanstvo gleda kao sacramentum, kao misterij, otajstvo, kao dar koji dolazi iz visina, od Boga i koji može biti shvaćen samo kao iskustvo vjere. Augustin, naglašava onu majčinsku dimenziju posvećenih osoba, osobito kad je riječ o brizi za napuštenu djecu. "Pojavak institucija, koje su prethodnice onoga što danas nazivamo ustanove posvećenog života, bio je odgovor osrednjem življenju kršćanske vjere. Ove ustanove su u temelje svoga postojanja utkale jednu normu: živjeti svoj život na autentičan način, na kršćanski način, na evanđeoski način, na način kako je živio sâm Isus. To je ono što treba biti pokretačka snaga i današnjih redovničkih zajednica. Izabranje posvećenog života bila je jedna stvarnost starokršćanskih zajednica od samog početka kršćanstva – od apostolskih vremena. Ta stvarnost se proširila preko fenomena monaštva, te pronašla svoje konačno ostvarenje preko cenobitskog načina života. "

Govoreći o izazovima u posvećenom životu, vlč. Knežević je istaknuo, kako je "potrebno imati jednu obnovljenu svijest, proročku, učenu, i apokaliptičku koja bi dovela posvećeni život do preobraćenja u svjedočenje transparentnosti životâ koji manifestiraju i uprisutnjuju Isusa, te promiču jednu novost. (…) Kao da nam nedostaje procvat jednog posvećenog života koji je vjeran Kristu Isusu, njegovoj riječi i karizmi koja je u temelju pojedine redovničke zajednice. (…) Potrebna je jedna nova alternativu koja bi obnovila identitet posvećenog života, koja bi donosila mističnost ljubavi, zajedništva i solidarnosti, a manje usmjerena prema crkvenom funkcionalizmu; više usredotočena na Krista i na služenje."

Na kraju predavanja, vlč. Knežević se upitao što nam je činiti i što se očekuje od osoba posvećenog života. Kao odgovor naveo je nekoliko misli iz okružnog pisma Radujte se te zaključio kako su Bogu posvećene osobe pozvane biti kvasac koji će ukvasati strukture posvećenog života. "Pozvani smo biti dar; pozvani smo kroz naše svjedočenje biti živa i proročka prisutnost Duha Svetoga koji želi obnoviti i Crkvu i naše zajednice. Nije potrebno gledati u natrag, kako je bilo, koliko nas je bilo i sl., nego gledati naprijed, u budućnost; tražiti alternative; što mi možemo učiniti sada; što se od nas traži sada?. Posvećeni život pozvan je utjeloviti Radosnu vijest, nasljedovati Krista, raspetog i uskrslog. (VC br.22) To je naša misija – nositi Boga ljudima, nositi im Božju utjehu i svjedočiti njegovo milosrđe, nositi ljudima Božji osmjeh tamo gdje ga nema – na periferije, kako to naglašava papa Franjo", zaključio je predavač.

Nakon predavanja bilo je euharistijsko klanjanje i sakrament ispovjedi, a susret je završen slavljem sv. Mise koju je također predslavio vlč. Knežević. Pjevanje su animirale sestre Kćeri Božje ljubavi.  (kvrppbih)