04.07.2014

Sestre Kćeri Božje ljubavi hodočastile stopama bl. Drinskih mučenica

Kćeri Božje ljubavi su hodočastile od Sarajeva preko Romanije do Goražda, gdje su najprije posjetile mjesto zatočenja blaženih mučenica.

Osam sestara Kćeri Božje ljubavi hodočastile su od 27. do 29. lipnja stopama blaženih Drinskih mučenica. Prva je postaja bila Sarajevo gdje su sestre odsjele u samostanu, Zavodu sv. Josipa - koji je gradila sama Utemeljiteljica Majka Franziska. Ujutro su slavile Svetu misu u crkvi Kraljice sv. Krunice. Moleći pred oltarom blaženih Drinskih mučenica prisjetile su se riječi vojnog biskupa u BiH mons. dr. Tome Vukšića, koje je u ovoj crkvi u povodu prvoga spomen dana blaženih Drinskih mučenica među ostalim rekao: „ … pet sestara s Drine su kršćanske mučenice ne prvenstveno zato što ih je netko ubio iz mržnje prema moralnim vrednotama, kao što se to stvarno dogodilo, nego zato što su one iz ljubavi prema tim istim vrednotama radije prihvatile smrt, nego li da pristanu na gaženje tih vrednota. U tome, kao i svi drugi mučenici, velika su pouka osobito našem vremenu kad vrednote, za koje su one dale život, tako često bivaju gažene“.

Nakon Svete mise s molitvom i pjesmom uputile su se preko Romanije do Goražda. Promatrajući vrhunce planina i prirodnu ljepotu Bosne, razmišljale su o tome kako su Blažene mučenice ovim putem vođene do Goražda. Njihov Križni put je započeo kada su ih u predvečerje na brutalan način izbacili iz vlastitoga samostana. Noć je bila pred njima. Nisu znale kuda idu, ni kamo ih vode. Slušale su viku, psovku i galamu. Na putu po vrletnoj Romaniji bile su ispitivane, zastrašivane i ponižavane. Nakon nekoliko dana i noći provedenih u romanijskim šumama, najstarija među njima zaostala je na putu i ubijena je u šumi. Kada su stigle u Goražde, tu u vojarni sve je bilo mračno, hladno i zastrašujuće. Sestre izabiru 15. prosinca 1941. skok kroz prozor da spase svoje ljudsko dostojanstvo i svoje redovničko posvećenje.

Stigavši u Goražde prvo su posjetile mjesto zatočenja. Nekadašnja vojarna sada služi kao škola. Dugo su se zadržale na sudbonosnom prozoru kroz koji su sestre iskočile u mrklu noć. „Kao da smo čule njihovo zapomaganje: Isuse, spasi nas!“, kazale su sestre. U Gospodina su stavile svoje pouzdanje. I tragična noć pretvorila se za sestre u vječni dan, u kojem one blistaju kao mučenice.

Ovo hodočašće ispunjeno je strahopočitanjem pred njihovim mučeništvom. Ispod prozora ležala su njihova slomljena tijela, ali je ostala neslomiva njihova vjera i svjedočanstvo vjerne ljubavi. Gospodin ih je izabrao i ubrao iz duhovnih vrtova Hrvatske, Slovenije i Austrije, kao mučenički dar ispaćenoj Bosni.

U razmišljanju o tragičnoj smrti susestara otvorile su se poruci toga mučeništva. Blaženice su bile nošene stožernim krepostima. Vlastitom krvlju stavile su pečat na vrijednosti za koje su do toga trenutka živjele, a sada za njih i umiru. Crkva pred nas stavlja pet Blaženih Drinskih mučenica, pet Kćeri Božje ljubavi kao rječite uzore našemu vremenu. Bog ih je proslavio beatifikacijom 24. rujna 2011. u Sarajevu, i okrunio krunom mučenika. One i danas govore o snazi vjere, o snazi koju Isus daje u izvanrednim kušnjama svojim izabranima.

Nakon molitve i razgledanja škole uputili su se u procesiji s crvenim cvjetovima i svijećama u ruci na obalu Drine do „tekućeg groba“ Blaženica, pjevajući: Veliča duša moja Gospodina … Valovima Drine prepustile su cvijeće koje je označilo put kojim su otplovila iznakažena tijela Blaženica. Stojeći uz nijemu rijeku, molile su da ih njihov primjer nadahnjuje te ih oduševe i ohrabre za vjernost i svetost. Molile su da ih dotakne ta snaga vjere, te da po zagovoru Blaženica kod Boga budu uslišane njihove molitve.

Zadržale su se i pred spomen pločom koja je u čast Blaženica postavljena povodom njihove beatifikacije. Spontano su im navirale riječi kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog izrečene na ovom mjestu u povodu obilježavanju prve godišnjice beatifikacije. „Pet časnih sestara, ostavši vjerne svojim zavjetima i svom dostojanstvu, radije su prihvatile smrt nego da budu ponižene i pogažene. Ovdje častimo njihovu vjernost Bogu, zavjetima i ženskom dostojanstvu“.

Rijeka Drina dala je Sestrama novo ime: Mi taj cvijet od pet mučeničkih latica susrećemo pod imenom Drinske mučenice. Njihova krv, koja je potekla ovom rijekom one davne 1941. godine, postala je izvorom mnogih milosti. Stoga ih ne smijemo zaboraviti. I ovo molitveno hodočašće je usrdni vapaj da se trajno nadahnjujemo na njihovom mučeništvu i da slijedimo njihov primjer. Na to je upozorio i kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup na svečanom euharistijskom slavlju u zagrebačkoj katedrali povodom prvog spomen dana blaženih Drinskih mučenica: „Mučenike ne smijemo zaboraviti. Štoviše, pozvani smo slijediti njihov primjer te u prilikama u kojima živimo očitovati spremnost da i sami krenemo njihovim stopama… Molim zagovor Drinskih mučenica za Družbu Kćeri Božje ljubavi, za zemlju Bosnu i Hercegovinu, za Crkvu i hrvatski narod. Neka Gospodin po njihovu zagovoru udijeli brojna nova redovnička zvanja Družbi kao i drugim našim muškim i ženskim redovničkim zajednicama da, po primjeru i zagovoru Drinskih mučenica, odvažno svjedoče svoj Bogu posvećeni život …“

Da, ne smijemo mučenike zaboraviti. Radi širenja glasa svetosti i mučeništva povremeno se organiziraju hodočašća na sveta mjesta vezana za Blaženice: crkva Kraljice sv. Krunice, Pale i Goražde.

Tijekom puta najčešće se čuo refren pjesme: „Vi i nama pokažite put kroz sjajne rajske dveri. Vi, blažene mučenice. Vi, ljubavi Božje kćeri“. U molitvi i iznošenju osobnih dojmova brzo smo stigle i do Pala. Dugo su se zadržale na mjestu gdje je nekada bio samostan u kojem su Blaženice, s. Jula i njezine četiri susestre molile, radile i živjele. Odatle su krenule u mučeništvo. Posjetile su i crkvu sv. Josipa u koju su često Sestre odlazile na Svetu misu.

Obogaćene snažnim utiscima i duhovno osvježene zajednički su dijelile svoje dojmove.

Na povratku u Sarajevu sestre su posjetile groblje Betanija na kojem čekaju uskrsnuće 83 sestre Kćeri Božje ljubavi, među kojima je i s. M. Luka Liengitz, koja je prije 124. godine preminula na glasu svetosti. Bez otvaranja procesa posjetioci groba spontano je prozvaše „sveta“ s. Luka.

S osobitim štovanjem i zahvalnošću posjetile su grob gospođe Jelke, majke don Ante Bakovića, krunskog svjedoka stradanja Blaženica s Drine.

Ovo hodočašće bilo je prepuno dubokih doživljaja. Pred našim očima stalno su lebdjele naše susestre mučenice i njihovo svjedočanstvo života. Opraštajući se od svetišta Blaženih Drinskih mučenica u Sarajevu, osjetile smo novi poticaj da se više molimo za njihovu kanonizaciju, koju dakako možemo i pospješiti autentičnim životom po karizmi naše Družbe. (kta/s.s.)