25.01.2021

U Sarajevu obilježen 178. rođendan sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera

Misnom slavlju prethodila je molitva krunice, koju su animirale juniorke: s. Rita i s. Mihaela, zajedno s prefektom kandidatica s. Juditom i kandidaticama: Nikolinom i Mateom.

U nedjelju 24. siječnja 2021. godine u sarajevskoj katedrali Presvetog Srca Isusova, svetim Euharistijskim slavljem, obilježen je 178. rođendan prvog Vrhbosanskog nadbiskupa sluge Božjega dr. Josipa Stadlera.

Euharistijskom slavlju prethodila je molitva krunice, koju su animirale sestre juniorke: s. Rita Oborović i s. Mihaela Martinović, zajedno sa prefektom kandidatica; s. Juditom Matić i kandidaticama: Nikolinom Cvitanović i Mateom Andrić. Moleći krunicu, sestre su se zajedno s vjernicima koji su bili prisutni za vrijeme moljenja krunice, prisjetile života svoga Utemeljitelja, te Bogu zahvalile za sve milosti koje primaju po njegovu zagovoru.

Sv. Euharistiju u 18 sati, slavio je katedralni župnik vlč. Mato Majić. Euharistijsko slavlje lijepim pjevanjem animirao je katedralni zbor mladih Veritas, a čitanja sestre Služavke Malog Isusa. U prigodnoj propovijedi don Mato je potaknuo vjerni puk da se ne boji krenuti za Kristom, koji nam svakodnevno upućuje poziv da ga slijedimo i da vjerno izvršavamo Božju volju. Po završetku svete Mise, sestre su se, zajedno sa djevojkama iz Stadlerovog Dječjeg Egipta uputile prema grobu Utemeljitelja izmolivši molitvu ocu Utemeljitelju, koju je Družbi u baštinu ostavila pokojna majka Flavija.

Dobri naš utemeljitelju, Ti si za svoga kreposnog života na zemlji imao uvijek živu vjeru, veliko pouzdaje u Boga, u pomoć Blažene Djevice Marije i zagovor svetaca i svetica koji uživaju nebesku slavu. Čvrsto se ufamo da se i ti nalaziš među tim odabranicima i da gledaš lice Božje. Stoga Te žarko molimo, isprosi nam dobar duh i napredak i sve milosti našoj Družbi koju si ustanovio. Amen.

Promišljanje o Stadlerovu životu kroz slavna otajstva krunice donosimo u cijelosti:

1. U prvom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist treći dan po smrti slavno uskrsnuo od mrtvih, da više nikad ne umre.

Poput tebe Gospodine i tvoj sluga Josip Stadler podnio je teški križ. Ti si mu bio uzor i snaga u svim životnim trenucima. Neimaština i pravo materijalno siromaštvo nije obeshrabrilo njegove roditelje da se raduju novome životu. Tako je 24.01.1843. u Slavonskom Brodu od oca Đure i majke Marije rođen pravi otac sirotinje, prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler. Po njegovu zagovoru proslavi Gospodine svoje ime i ohrabri mlade roditelje da u slozi i jedinstvu odgajaju svoju djecu i budu otvoreni životu.

2. U drugom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist 40 dana poslije svoga Uskrsnuća uzašao na nebo i sjedi o desnu svoga Oca nebeskoga.

Ostati sam, potpuno sam na svijetu, bez  ikoga, za nekoga bi značilo ostatak svoga života provesti u beznađu i očaju. U najranijoj dobi Josip ostaje bez oca i majke. Stavljen je pred velik izazov. Nije ni slutio što ga u životu čeka. Svu svoju patnju i bol tebi je povjerio Gospodine. Unatoč svojoj boli ostaje u tvojoj blizini žarko ti upravljajući svoje molitve. Po zagovoru našega Oca Utemeljitelje čuvaj i vodi svetu Crkvu na čelu s papom našim Franjom, biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama.

3. U trećem slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist poslao Duha Svetoga na apostole u prilici ognjenih jezika.

Da se Stadler trudio služiti Gospodinu i omiljeti Malom Isusu, to dokazuje svojim životom. Nakon što je postao prvi vrhbosanski nadbiskup pratile su ga brojne nedaće. Nije posustajao već je, poput apostola bio otvoren poticajima Duha Svetoga osluškujući Tvoj glas. Po zagovoru našega Oca Utemeljitelja molimo te da pozoveš i pošalješ one koje će naviještati Tvoju riječ i svojim životom svjedočiti evanđeoske vrijednosti.

4. U četvrtom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija prešla s ovoga svijeta te je dušom i tijelom bila uznesena na nebo. 

Stadler se silno pouzdavao u moćan zagovor BDM. Kad god je mogao poticao je i druge da sebe i svoj život povjere Majci Sina Božjega. Govorio je: „I tako tko god promatra Mariju, mora ju štovati, mora joj poštovanje iskazivati, mora ju hvaliti i slaviti; jer je ona majka Božja, i zato je vrijedna većega štovanja, nego li svi anđeli i sveci. Tko god ju promatra, mora se u njem poroditi veliko pouzdanje k njoj; jer joj je Bog dao te su joj moć i dobrota beskonačne, i zato valja da ju u svih svojih potreba i nevolja u pomoć zazivamo. Tko god ju promatra, mora ju kao najbolju svoju  majku djetinjom i nježnom ljubavlju ljubiti; jer nam ona kao prava naša majka sveudilj daje dobročinstava u izobilu. Tko god ju štuje, on će se diviti njezinoj visokoj časti, i rasplamtit će mu se srce od ljubavi k njoj, i žarka će ga želja obuzeti, da se sasvim njoj posveti i njoj ugoditi gleda; pa da je i najveći grešnik, neće izgubiti ufanja, nego će se nadati oproštenju grijeha po zagovoru njezinu, toga utočišta griješnika.“

Po zagovoru našeg Oca Utemeljitelja usadi ljudima da štuju tebe, Svemogućega Boga i Majku tvoju BDM, obrati grešnike i svoje milosrđe iskaži onima koji su u sumnjama i nevjerici.

5. U petom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Presveto Trojstvo okrunilo Blaženu Djevicu Mariju za kraljicu neba i zemlje i razmišljat ćemo rajsko uživanje svih svetih.

Stadler je poticao riječima braću i sestre da svoje štovanje iskazuju Djevici Mariji: „Zato, braćo moja, ako želite pravi put naći, koji k Isusu i u nebo vodi, a vi sebe i sve svoje skroz Mariji podajte. To je put, kojim je Isus Krist, utjelovljena mudrost, naš Gospodin i naša glava hodio; mi njegovi sluge i udinemožemo se prevariti, ako pođemo istim putem. Taj put je lak, jer pun milosti Duha        Svetoga. Tim putem tko hodi, nikada se neumara, neuzmiče nikada. To je put, koji nas u kratko vrijeme dovodi k Isusu. Savršen je to put, jer nema blata, nema praha, ni kakve mrlje grijeha. Taj put je napokon siguran, jer nas ravno i sigurno vodi k Isus Kristu i u život vječni. Po zagovoru našeg Oca Utemeljitelja vječni smiraj udijeli svim pokojinima posebno našim pokojnim sestrama.

(s. M. Mihaela Martinović)