09.10.2018

Spomen na slugu Božjega Josipa Stadlera u sarajevskoj katedrali

Treba imati oko, uho, srce, ruku za pomoć bližnjima u nevolji, kao što je Stadler imao, kazao je katedralni župnik vlč. Mato Majić u propovjedi.

U ponedjeljak, 8. listopada 2018. u sarajevskoj prvostolnici Srca Isusova obilježen je spomen na slugu Božjega dr. Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa.

Na molitvu Krunice s nakanama za misije, kao i na Euharistijsko slavlje u večernjim satima okupile su se sestre Služavke Maloga Isusa, djeca Stadlerovog dječjeg doma Egipat, bogoslovska zajednica Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa sa svojim odgojiteljima, Prijatelji Maloga Isusa i hodočasnici iz župa Lug Brankovići i Maglaj na čelu sa s. Lucijom Blažević, s. Rozelinom Knežević i s. Adelinom Bošković, te ostali vjernici i štovatelji sluge Božjeg nadbiskupa Stadlera.

Svetu misu predslavio je katedralni župnik vlč. Mato Majić uz suslavlje preč. Josipa Kneževića, rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, vlč. Ilije Markovića, vicerektora, vlč. Marka Majstorovića, župnika u Novom Travniku, te vlč. Ive Jezidžića, župnika u Čemernom.

Vlč. Majić je u prigodnoj propovijedi podsjetio na Božju riječ iz Evanđelja koje govori o bližnjemu u potrebi te naglasio da je i danas svima potrebno upustiti se u razgovor s Isusom. Preporučio je svim vjernicima ono najvažnije, a to je čuti Isusa: „Idi pa i ti čini tako!“ Propovjednik je naveo i primjer Josipa Stadlera koji se, ne samo upustio u razgovor s Isusom, nego i čuo njegov zov i odazvao se. Kazao je da treba imati oko, uho, srce, ruku za pomoć bližnjima u nevolji, kao što je Stadler imao. Naglasio je da je milosrđe nužna kršćaninova odlika ne samo u Isusovo ili u Stadlerovo vrijeme nego i danas kada brojni putnici na svojim životnim stazama upadaju među razne vrste razbojnika.

Na kraju propovijedi vlč. Majić zaključio je da je Bog nadbiskupa Stadlera po Crkvi počastio diplomom sluga Božji, te preporučio vjernicima da pođu putem Krista i ljubavi te nesebičnog i bezrezervnog služenja potrebnima, poput sluge Božjeg Josipa Stadlera.

Nakon popričesne molitve svi okupljeni u katedrali pošli su na grob nadbiskupa Stadlera te zajedno molili molitvu za proglašenje blaženim i svetim, a iznosili su i osobne nakane. (kta)