02.02.2018

Uočnica Prikazanja Gospodinova i Dana posvećenog života u Sarajevu

Euharistijsko slavlje predvodio je provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić uz sudjelovanje kardinala Puljića i zajedništvu 11 svećenika.

Uoči blagdana Prikazanja Gospodinova ili Svijećnice, kada Crkva obilježava Dan posvećenog života, 1. veljače 2018. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu organizirano je Klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom i svečana pjevana Večernja koju je predvodio đakon s Franjevačke teologije u Sarajevu, a animirao franjevački bogoslovski zbor „Fra Nenad Dujić“ po ravnanjem fra Emanuela Josića.

Nakon toga, uz sudjelovanje nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića koji se nalazio u korskim sjedalima, svečano Euharistijsko slavlje predvodio je provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić. Koncelebriralo je 11 svećenika, a sudjelovali su brojni redovnici i redovnice raznih družbi te bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Franjevačke teologije kao i kandidatice i juniorke te drugi vjernici. „Slavlje smo započeli Prvom večernjom od Svijećnice i klanjanjem Presvetom oltarskom sakramentu, što je odlična priprema za Euharistijsko slavlje. Zahvaljujem svim organizatorima, predvoditeljima i sudionicima na tako lijepom činu“, kazao je fra Jozo u uvodnoj riječi te pozvao da se na početku Misnog slavlja pokaju za svoje grijehe.

Misna čitanja i molitvu vjernika čitale su redovnice i franjevački bogoslovi.

U prigodnoj propovijedi provincijal Marinčić podsjetio je da „ovom Svetom misom započinjemo slavlje Dana posvećenog života“ te pojasnio da „nije slučajno izabran blagdan Isusova Prikazanja u Hramu za Dan posvećenog života“. „To je učinjeno, kako bismo bili svjesni dana kad smo se i mi sami posvetili Bogu. Međutim, naša posveta Bogu ne počinje tek u našoj zreloj dobi: mi smo posvećeni Bogu već na početku svoga života, prigodom svoga krštenja. Krštenje je, dakle, naša prva, najdublja i najveća posveta. Sve ostalo je nadogradnja. Temelj i okosnica svake posvete jest sakrament krštenja. To vrijedi za sve kršćane, a ne samo za redovnike i redovnice. U Starom zavjetu Bogu se prikazivalo svako muško prvorođenče. Zašto? Upravo zato što im je prvorođenac najdraži, oni ga prikazuju Bogu: Božji je to dar, od Boga su ga primili i Bogu ga vraćaju kao uzdarje. Razumije se da Bog od njih ne oduzima svoga dara, ali prima njihovu žrtvu, kao 'otkupninu' za prvorođenca. Stoga su imućniji umjesto prvorođenca Bogu žrtvovali janje ili jare, a siromašniji po dva golubića ili dvije grlice“, kazao je fra Jozo te zapitao, što posvećene osobe mogu dati i prikazati Gospodinu?

„Naš dar Bogu jest ono što nam je najdraže, najvrednije i najsvetije, ono što nam je sam Bog dao – a to je naš vlastiti život. Darujući svoj život, mi darujemo Gospodinu sve što smo od njega primili, a od toga nema ničeg većeg ni uzvišenijeg. – Dakako, samo ako smo uistinu sve darovali! Tko daruje sa zadrškom i s rezervom, nije sve darovao, a dokle god ne daruje sve, ne može biti posve ni sretan ni radostan, jer nije Bogu savršeno uzvratio njegov dar. Bog od čovjeka,od nas,nikada ne odustaje. On nas poziva, da se obratimo od naših periferija, i zove da dođemo k njemu i budemo s njim. Prvotno poslanje Bogu posvećenih osoba i svakog kršćanina je biti s Bogom. Biti s Bogom i u Bogu, to je sve, to je punina života. Punina života, koju nam Bog nudi i na koju nas poziva, događa se produbljivanjem osobnog odnosa s Bogom. Po našoj potpunoj otvorenosti i predanosti. Njegova riječ ima snagu i moć: mijenjati nas, oblikovati, preobražavati, obraćati, probuditi iz duhovne pospanosti, umora, osjećaja navike, monotonije i tromosti. Onaj tko je doživio istinski, duboki susret s Bogom, ne može ostati isti. Hoćemo li dopustiti da nas On mijenja? Ovisi o nama“, kazao je provincijal Marinčić ističući da je „prvotni poziv Bogu posvećenih osoba život po Evanđelju“.

„U tome je njegova bit i opravdani razlog postojanja u svim prošlim, a i u budućim stoljećima. Biti Kristov svjedok svojim evanđeoskim životom u svijetu, tj. nasljedovati izbliza Isusov oblik života, najvažniji je posao Bogu posvećene osobe. To će uvijek ostati vrijednost koju će svijet u svim vremenima i svim okolnostima znati cijeniti, poštivati i vrednovati… Pozvani smo, s cijelom Crkvom, pokazati svojim životom Božju nazočnost među ljudima i učiniti je vidljivom. Naviještati Kristovu neustrašivost, hrabrost, ljubav, mir , pomirenje, istinu, milosrđe, zajedništvo, solidarnost. Kako bi mogli ukazivati na lice Božje, potrebno je stalno pročišćavanje motivacija i ispravljanje načina evangelizacije. Vratiti se Isusovu načinu apostolata, jer samo on garantira njegovu učinkovitost, vjerodostojnost i privlačnost“, rekao je fra Jozo. (kta)