15.09.2017

Pozdravni govor predsjednika KVRPP BiH fra Miljenka Šteke

Čestitku predsjednika KVRPP BiH na Akademiji u povodu 25. obljetnice biskupske službe mons. Ratka Perića prenosimo u cijelosti:

U prigodi 25. obljetnice biskupskog ređenja mons. Ratka Perića, biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog, Biskupski ordinarijat u Mostaru organizirao je u večernjim satima, 13. rujna 2017. svečanu akademiju. Čestitku biskupu Periću prigodom 25. obljetnice biskupske službe uputio je predsjednik KVRPP BiH i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko. Čestitku fra Miljenka prenosimo u cijelosti:


Preuzvišeni biskupe Ratko, uzoriti gosp. kardinale, preuzvišena gospodo nadbiskupi i biskupi, braćo svećenici, časne sestre, draga braćo i sestre!

Rimski pisac i filozof Seneka Mlađi (Lucius Aenneus Seneca, l.pr.Kr. - 65. posl.Kr.), koji je bio otprilike vršnjak našega Gospodina Isusa, ali vjerojatno nije upoznao kršćanstvo, piše na jednom mjestu: Vara se tko misli da je laka stvar davati darove. (Errat, quis existimat facilem rem esse donare.- Seneca, De vita beata 24,1). Ja bih ovom prigodom parafrazirao Seneku pa rekao: Vara se tko misli da je lako reći koju pametnu riječ jednome biskupu prigodom 25. obljetnice njegove biskupske službe. Nije to toliko zbog pomanjkanja riječi, nije ni zbog pomanjkanja želje da se kaže nešto dobro, nego zbog izbora.

Što reći bilo kojoj odgovornoj osobi na visokoj službi za toliko godina služenja, a osobito što reći biskupu ordinariju, koji dvadeset i pet ljeta vodi dvije biskupije u hercegovačkome kršu u teškome vremenu ratnih i poratnih godina, u neuređenu društvu punu ratnih i svih drugih rana, neraščišćene povijesti, velike nezaposlenosti i sveopće krize?!

No zbog službi koje obnašam - u Provinciji i Konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica u Bosni i Hercegovini - pozivu organizatora za ovo kratko obraćanje odazvao sam se rado.

Ovaj naš akademski čin večeras, i onaj sutrašnji sveti sastanak, shvaćam na prvome mjestu kao naš zajednički trenutak zahvale Bogu za dar biskupa. Nisu dakle ovo dani samo biskupove zahvale, nego još više bi to trebali biti dani zahvale ovih biskupija za njihovog biskupa.

Prije 25 godina kocka je pala na svećenika Ratka da bude pastir ovome narodu. On je odgovorio: „Adsum - evo me!“

Znamo da u biografiji svakoga svećeničkog i redovničkog, naravno i biskupskoga poziva stoji Božji zov.

Sv. Pavao piše svome učeniku Timoteju neka dijeli s njim tegobe za Radosnu vijest, oslanjajući se na snagu Boga, „koji nas je spasio i pozvao svetim zovom ne po našim djelima, već po vlastitoj odluci i milosti koja nam je od vječnosti dana u Kristu lsusu“ (2Tim 1, 6-9).

U tome zajedničkom izvorištu zova i poziva, u zajedničkome dijeljenju tegoba prenošenja, navještaja i življenja Radosne vijesti, u ime čitavoga našeg redovništva u BiH, želim zahvaliti biskupu što je na više načina i mnogo puta, osobito svojim teološkim promišljanjem, bio poticaj redovništvu da ide Kristovim putem, kao što to i poziva Dekret Perfectae caritatis: „Budući da je zadnje mjerilo redovničkoga života nasljedovanje Isusa Krista, kako je predloženo u Evanđelju, ono treba vrijediti kao vrhovno pravilo svih redovničkih ustanova.11 (PC,2a)

Biskup je djelitelj svetoga reda u svojoj biskupiji, njegovi đakoni i svećenici dobivaju sveti red polaganjem njegovih ruku. Oni i vrše svoju službu u zajedništvu s biskupom i tako čine s njim jedan corpus. Stoga je prikladno da baš u ovome trenutku zahvalim biskupu Ratku, uz sve drugo, za najljepši i najveći dar - podijeljene redove svećeništva i đakonata članovima naše franjevačke provincije u Hercegovini.

Nedavno sam u inozemstvu imao zanimljiv razgovor s jednom vjernicom, gospođom poodmaklih godina, koja mi je pričala o nekim svojim obiteljskim poteškoćama. Nije to bila nikakva lamentacija, dapače, sasvim trijezan vjernički stav, koji je gospođa okrunila otprilike ovim riječima: Znate, velečasni, čitajući u Svetom pismu da je i među apostolima bilo razmirica, ja mislim da se i anđeli ponekad porječkaju. Možda oko toga koji će biti bliže Bogu! Sve što nije Bog, nije savršeno.

U duhu mudrosnice ove starice, htio bih spomenuti da i u našoj hercegovačkoj crkvenoj zbilji nije uvijek sve išlo lako i glatko. Nesavršeni smo. Ali Pavao nam je dao uputu što je uvjet da i s različitim mišljenjima idemo prema Kristu, čak urastamo u Krista, a to je: djelotvorna ljubav u istini (usp. Ef 4,15). Dao nam Gospodin milost da Njegovu ljubav istinski odjelotvorimo!

Oče biskupe Ratko, moja je želja možda neobična, ali je onakva kakvu i za sebe priželjkujem: Ne želim Vam ni srebro ni zlato, ni kardinalski šešir, čak niti naslov nadbiskupa.

Ponavljam samo riječi upućene Solunjanima, gdje stoji: ,,A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti! (...) Vjeran je onaj koji vas je pozvao; on će to i učiniti (1 Sol 5,23-24).

Eto, to Vam od srca želim i čestitam srebreni jubilej biskupstva!