21.07.2014

Promocija knjige "Žive li sveci među nama?" u Novom Šeheru

Knjiga autorice s. Biserke Jagunić, ŠSF govori o životu i djelovanju prerano preminule s. Marinke Andrić, ŠSF koja je rodom iz Novog Šehera.

      U sklopu pripreme za proslavu Sv. Ilije proroka zaštitnika župe Novi Šeher, 18. srpnja, je organizirano predstavljanje knjige Žive li sveci među nama autorice s. Biserke Jagunić, članice Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije. Knjiga je biografija prerano preminule s. Marinke Andrić, koja je rodom iz te župe, članice istoimene provincije.

   Predstavljanju knjige prethodilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim sakramentom koje su animirale sestre franjevke zajedno sa zborom mladih spomenute župe. Nakon toga je slijedila sv. Misa koju je predslavio fra Stipo Kljajić, OFM u zajedništvu sa župnikom fra Josipom Tomasom, OFM i ostalim svećenicima. Za vrijeme euharistijskog slavlja   posebno se molilo za pokojnu s. Marinku, a ljepoti liturgije pridonio je svojim pjevanjem župni zbor te Školske sestre franjevke koje su se okupile iz raznih krajeva pod vodstvom s. Marice Pavlović.

   U svojoj homiliji fra Stipo se osvrnuo na evanđeoski tekst u kojem je prikazan sukob Isusa i farizeja. Oni ga napadaju zbog kršenja subote. Isus pritom ukazuje na istinu. Čovjek je iznad propisa, a Bog iznad čovjeka. Isus, zapravo ponavlja i nama toliko poznatu činjenicu da su propisi napravljeni radi čovjekovog dobra, a ne uništenja, da Bog nešto čovjeku zabranjuje ili zapovijeda ne da bi on propao, nego naprotiv da bi se spasio i da svaki propis, pa bio on i najsvetiji, u konačnici ima za cilj čovjekovo dobro a nikako njegovo zlo istaknuo je fra Stipo.

   Osim toga propovjednik je kazao da Bog nema ništa protiv žrtava, ali mu je kudikamo draže milosrđe. Bog od nas prvenstveno traži milosrđe. Milosrđe je samo po sebi dobro djelo učinjeno ne iz bilo kakve obveze ili zato jer se mora, nego naprotiv potpuno besplatno, nezasluženo, upravo darovano.

    Na kraju propovijedi fra Stipo je podsjetio kako je životni put s. Marinke više nego dobar primjer kako se u životu ostvaruje žrtva i milosrđe, kako se i Bogu prinosi žrtva ali i čovjeku milosrđe. Kako je na koncu, čovjek iznad propisa, a Bog iznad čovjeka.

    Nakon mise slijedilo je predstavljanje knjige Žive li sveci među nama? Na početku dobrodošlicu je uputio župnik fra Josip Tomas. Srdačno je pozdravio je sve prisutne posebno provincijala Bosne Srebrene fra Lovru Gavrana, zamjenicu provincijske predstojnice s. Katu Karadža te ostale sestre, načelnika općine Žepče gosp. Matu Zovku, kao i rodbinu s. Marinke.

  Uime Zajednice Školskih sestara franjevki, kao i uime provincijske predstojnice s. Ivanke Mihaljević, sve prisutne je pozdravila s. Kata Karadža. Posebno je pozdravila gospodina Ivu Andrića, rođenog brata s. Marinke, te sestru Janju s obiteljima i rodbinom. Čestitke je uputila i autorici knjige, s. Biserki Jagunjić. S. Kata je kazala da knjigu doživljava kao svojevrsni izazov. Izazov ustaljenom razmišljanju da se svetost živi i događa negdje daleko, slikovito rečeno negdje iznad oblaka. Zato mi je posebno drago da ova knjiga na svoj način ruši klišee, da budi onaj osjećaj kojim ćemo prepoznavati Boga koji kroz čovjeka postaje prisutan u svijetu – i to konkretno svijetu u kojem ti i ja živimo, među ljudima s kojima se krećemo. Nisu velikani našega vremena samo medijske zvijezde o kojima se govori i koje stalno na našim televizijama gledamo! Velikani su i one osobe koje, u skrovitosti, čineći dobra djela oplemenjuju ovaj svijet poput naše s. Marinke. Zato, ova knjiga nije samo spomen, nije zbir ili predstavljanje misli naše s. Marinke već mnogo više – poticaj i poziv na svetost života, na prepoznavanje prisutnosti i djelovanja Božjega u ovom svijetu i ovom trenutku, istaknula je s. Kata. Na koncu je zahvalila braći franjevcima i župniku fra Josipu na gostoprimstvu na velikodušnom prihvaćanju da se ova knjiga mogla predstaviti u rodnoj župi s. Marinke.

   Nazočnima je knjigu, ili bolje rečeno život s. Marinke, predstavila s. Ana Oršolić, provincijska savjetnica. Ona je osobno poznavala s. Marinku i neko vrijeme s njom živjela.

    S. Ana je osvijetlila lik i život s. Marinke. Uvijek je bila radosna i svemu se radovala jer joj je to priredila ljubav Božja. Bila je običan čovjek kao i svaki od nas: kao djevojčica voljela je sport, bila je živahna, vitka, spretna i okretna. I kao kandidatica bila je vesela i živahna, duhovita s dozom humora, iskrena i spontana. S. Marinka je vrednovala molitvu kao sredstvo posvećenja i uzdizanja u visine. Molitvu je zavoljela još u obiteljskom zajedništvu, a nakon zajedničke svakodnevne obiteljske molitve imala je svoje vrijeme za osobnu molitvu. Štovanje i ljubav prema Srcu Isusovu i Marijinu počinje u njenom ranom djetinjstvu, još u prvim školskim danima. Svaki blagdan Srca Isusova kao i svaki  prvi petak u mjesecu za nju su bili posebni dani.

   S. Ana je govorila i o osobnim susretima sa s. Marinkom. Upravo je to zanimljivo, da je tako vremenski kratka njena prisutnost imala veliki utjecaj na moj put. Promatrajući njen život oduševljavalo me to što je uvijek bila radosna. Znala je zašto živi, kuda ide i koji joj je cilj! Ona je zračila duhovnom vedrinom, tihom i nenametljivom radošću osvajala je ljude za Boga i duhovne vrijednosti. Mnogi su iskusili i osvjedočili se da je bila vesela, dobronamjerna i pravedna, spremna pomoći svakome kad god joj se pružila prilika.

   Ona je željela napredovati u duhovnom životu i molila Boga da ju ne štedi, jer želi rasti i biti potpuno slobodna i potpuno Bogu pripadati: „Imam još puno toga odbaciti, protresati sa svoga bića i dobrog Boga molim neka me uopće ne štedi, jer puno toga nisam kadra sama učiniti. Na kraju dana je znala napraviti ispit savjesti i prostrijeti sve doživljeno pred Gospodina.

   Kroz agoniju svoju bolesti rasla je u ljubavi i stapala se sa trpećim Kristom. Svjesna svoje krhkosti moli Gospodina da put kojim ju vodi, bude potpora i da ju snaži. Kroz patnju ona razmišlja i moli da otkrije i shvati otajstvo križa te piše u svoj dnevnik: „Na Kalvariji je zasjalo moje otkupljenje, život moj utisnuo si u drvo križa. Pomozi mi da svoju patnju prepoznam u njemu, da težinu svog tereta prikujem na križ i kličem: Oče budi volja tvoja!“ Plod molitve i predanja je prihvaćanje svoje bolesti i umiranja, slobodno je o tome govorila i nije se bojala smrti. Patnju je prihvaćala jer je to izraz ljubavi prema patničkom Kristu.

   Njezina je bolest napredovala, a time i patnja. Ona moli Gospodina da joj dopusti te svoje čistilište proživi na zemlji kako bi nakon smrti mogla poći ravno u nebo. Pred kraj 1986. zapisat će: „Nalazim se u školi trpljenja. Moja molitva se sastoji od prihvaćanja i prikazivanja.“

    S. Marinka je često govorila da će u nebu svirati harfu: Vjerujem da u nebeskom zboru slavljenika i poklonika Bogu i sada, kako je u predgovoru rečeno, zagovornički radi za nas i moli Svemogućega za sve koji se preko ove knjige s njom povežu zaključila je s. Ana.

   Na kraju predstavljanja nazočnima se obratila i sama autorica knjige s. Biserka. Ona je progovorila o tome kako je došlo do ideje da napiše ovu knjigu. Istaknula je revnost s. Marinke i nastojanje da pomogne svakom čovjeku. Bogu je zahvalna da je preko dobrih ljudi to i uspjela i da je ova knjiga ugledala svjetlo dana.

   Promocija knjige završena je čitanjem meditacije u kojoj s. Marinka govori o pojedinim trenutcima svoga života i duhovnog puta. Tekst je pročitala s. Dragana Tomić.

  Zaključujući predstavljanje fra Josip je zahvalio nazočnima te pozvao na zajedničko druženje u prostorije župnog ureda.

Dragana Tomić (www.ssf.hr)