23.02.2021

Održana duhovna obnova za kandidatice u samostanu „Egipat“

Susret o temi „Sveto pismo – Božja osobna iskaznica“ održan je pod vodstvom vlč. Ilije Markovića, docenta na Katedri kanonskog prava KBF-a u Sarajevu.

U samostanu „Egipat“ sestara Služavki Malog Isusa u Sarajevu održana je  20. veljače 2021. godine duhovna obnova za kandidatice, koju je predvodio vlč. Ilija Marković, docent na Katedri kanonskog prava sarajevskog Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta.

Na susretu o temi „Sveto pismo – Božja osobna iskaznica“ istaknuta je važnost molitve i čitanja Svetog pisma u životu svake Bogu posvećene osobe. Vlč. Ilija je govorio o pozivu kao daru. Naš poziv nije nešto što smo mi zaslužili svojim sposobnostima, nego je on dar koji je izmoljen. Primjer toga da Bog bira ne gledajući na vanjštinu, nego na srce vidimo u izabranju Davida. Kao novozavjetni primjer poziva istaknuo je događaj iz Ivanova evanđelja 1, 35-43, gdje se govori o pozivu prvih učenika. Ivan Krstitelj stajao je sa svoja dva učenika u trenutku kada je prolazio Isus i govori im da je on Jaganjac Božji. Dvojica učenika odmah pođoše za njim. Zanimljivo je da ih Isus ne pita koga traže nego što traže. Oni su tražili smisao, nadu, ispunjenje, nešto što im je nedostajalo. Njih je zanimalo gdje Isus stanuje, na što im on odgovara da dođu i vide. Isus želi da ga oni upoznaju. Tek kada su upoznali Isusa prepoznali su da je on Mesija koji ima doći. Kada je upoznao Isusa, Andrija ide do svoga brata da mu priopći da su našli Mesiju. Tek kada je upoznao Isusa bio je sposoban nekoga dovesti k njemu. Tako je i sa onima koji su pozvani, onda kada upoznaju Isusa, kada se druže s njime, imati će onu istinsku radost koja osvaja i biti će sposobni dovesti druge do Njega.

Vlč. Ilija je zatim ukazao na činjenicu da se svaki čovjek u svome pozivu ponekad umori. U Svetom pismu nalazimo primjer umornoga proroka Ilije, koji je pao u očaj jer se susreo sa ograničenošću i nije vidio plodove. Život mu je bio u opasnosti jer je revnovao za pravoga Boga te je zaželio umrijeti i odlazi na brdo Horeb te se skriva u špilji (usp. 1Kr 19, 1-15). Božji glas poziva Iliju da iziđe iz špilje i stane pred Boga koji upravo prolazi. Nakon što su prošli vihor, potres i oganj, Ilija prepoznaje Boga u blagom lahoru koji mu govori da se vrati natrag. Ojačan ovom snagom susreta s Bogom Ilija se vraća natrag.

Ključ snage i ponovnog otkrivanja svoga poziva stoji u molitvi koja je susret s Bogom. Molitva nije monolog, ona je dijalog između dva prijatelja, oca i djeteta. Za one koji su pozvani živjeti poziv redovništva najveća je opasnost da molitva postane samo recitacija, da izgube svijest o tome da se, dok mole, nalaze pred živim Bogom. Takvom molitvom koja postaje monolog gubi se snaga. Druga opasnost koja vreba je nedostatak vremena. Od velike je važnosti pronaći vremena za molitvu, za tišinu i sabranost jer, kako smo vidjeli u primjeru proroka Ilije Bog progovara u tišini.

Nakon predavanja u samostanskoj kapelici slavljena je sveta Misa te je ujedno bila i prilika za sakrament ispovijedi. Susret je završio uz druženje oko obiteljskog stola.

(Matea i Nikolina, kandidatice)