13.12.2016

Duhovna obnova za djelatnike katoličkih predškolskih ustanova

Na duhovnoj obnovi „U susret Isusu koji dolazi“ u franjevačkom samostanu na Kovačićima sudjelovalo je 40-ak sudionika, a voditelj je bio fra Damir Pavić.

U organizaciji Povjerenstva za predškolski odgoj pri Konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine u subotu 10. prosinca 2016. godine u franjevačkom samostanu na Kovačićima u Sarajevu održana je duhovna obnova za djelatnike katoličkih predškolskih ustanova: odgajateljice, kuharice, spremačice.

Na tom susretu okupilo se 40-ak sudionika, koje je na početku uime Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH pozdravila s. Kata Karadža, ŠSF, potpredsjednica Konferencije te kazala da je duhovna obnova prigoda da se zastane, zašuti i u tišini srca prepoznaju znakovi Kristova dolaska. Sve sudionike je potaknula da se trude prepoznati Isusov dolazak u užurbanoj svakodnevici te da ga budna i spremna srca dočekaju i prihvate svojim životom.

Uslijedilo je meditativno promišljanje voditelja duhovne obnove fra Damira Pavića na temu „U susret Isusu koji dolazi“. U svom promišljanju, fra Damir je govorio o značenju liturgijskog vremena koje crkva naziva advent ili došašće. Istaknuo je kako je “poziv na odmor u Božjoj blizini upućen današnjem čovjeku koji se nalazi u užurbanom tempu života kako bi si posvijestio što je to bitno za vlastiti život. Poziv odgajatelja je zahtjevan i iziskuje cjelovitu osobu za potpun angažman u odgoju mladih naraštaja te je stoga potrebna duhovna obnova koja daje novu snagu i drugačiji pogled na prave životne vrijednosti. U ovo vrijeme kad su moralne vrijednosti poljuljane, pojedincu se nude neke druge vrijednosti koje su kratkotrajne i ostavljaju osjećaj praznine. U vrijeme prve kršćanske zajednice prva dva tjedna adventa bila su izrazito pokorničkog karaktera i sastojala su se od posta i molitve.Treća nedjelja došašća bila je i trebala bi ostati nedjelja radosti, one duboke radosti pripadnosti Gospodinu koji jedini daje smisao svakoj žrtvi, odricanju, postu i pokori. „Jesam li spreman da Isus danas dođe?“ – glavno je pitanje ovog došašća koje bi trebalo svakog bar malo uznemiriti. Došašće uči čovjeka današnjice strpljenju poput Blažene Djevice Marije koja je bila i ostala uzor strpljivosti, one koja je znala čekati ali u nadi. Na kraju svoga promišljanja fra Damir je sve nazočne pozvao na radosno i strpljivo iščekivanje dolaska Isusova među ljude koje će promijeniti svako ljudsko srce koje ga iskreno očekuje.

Nakon predavanja izložen je Presveti oltarski sakrament, te je u isto vrijeme bila prigoda za temeljitiju sv. Ispovijed. Uslijedilo je slavlje sv Mise. U svojoj propovijedi fra Damir se osvrnuo na Godinu milosrđa te posvjestio nazočnima da bi cijeli ljudski život trebao biti prožet milosrđem bez prestanka, ali i strahom Božjim koji je početak mudrosti. Najveći problem današnjeg čovjeka i jest taj što se ničeg ne boji, pa ni Boga, zaključio je fra Damir. 

Nakon duhovne uslijedila je i tjelesna okrijepa zahvaljujući širini srca i duha otaca franjevaca na čelu s provincijalom fra Jozom Marinčićem i gvardijanom fra Nikicom Vujicom. U zajedništvu lomljenja Riječi Božje te kruha zemaljskog, međusobnog druženja i razmjene iskustava obogaćeni još jednim lijepim iskustvom sudionici duhovne obnove zahvalna srca pošli su u svoju svakodnevicu svjesni da nad njima bdije i prati ih Božje milosrđe. (s. Magdalena Marić)