Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
04.02.2014
Trebamo biti kvasac života i ljubavi, rekao je okupljenim redovnicama i redovnicima biskup Marko Semren na svetkovinu Prikazanja Gospodinova u hramu.
Na svetkovinu Prikazanja Gospodinova u hramu (Svijećnica), 2. veljače 2014. u samostanu sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Banjoj Luci svečano je proslavljen Dan Bogu posvećenog života. Na čelu s pomoćnim biskupom banjolučkim mons. dr. Markom Semrenom, na zajedničkoj molitvi časoslova sudjelovale su redovnice i redovnici grada Banje Luke: sestre Klanjateljice Krvi Kristove, sestre Milosrdnice, sestre Misionarke ljubavi (sestre Majke Terezije), Službenice Blažene Djevice Marije (grkokatolkinje), trapisti iz samostana „Marija Zvijezda“ i franjevci Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Nakon zajedničke molitve časoslova, prigodno izlaganje održao je biskup Semren koji je na početku svima čestitao Dan života i Dan posvećenog života. U svome izlaganju na temu „Sv. Franjo Asiški i papa Franjo“ usporedio je ovu dvojicu redovnika ističući kako svako vrijeme pa tako i „današnji život traži da Crkva svjedoči evanđelje više životom nego riječima“. Uspoređujući teško vrijeme za Crkvu u srednjem vijeku i težinu današnjeg stanja u svijetu kada prirodne znanosti nasrću na crkvena učenja, a ateisti i gnostici ne žele komunikaciju dok nova istraživanja pokušavaju osporiti ljudsku slobodu i sve relativizirati, kazao je kako se čini da Franjo i njegove franjevaštvo i danas mogu obnavljati Crkvu. Istaknuo je da je Franjo bio čovjek totalnog povjerenja u Boga te da bi i danas kao takav mogao vratiti osjećaj povjerenja ljudima u svijetu.
„Sveti Franjo je svojim primjerom i ranama doživio Kristov glas u sebi, i danas nam može ponuditi smisao za patnju. On je duboko vjerovao u Božju Spasiteljsku moć, i danas nam može ponuditi sigurnost u Boga koji ne vara. Iz ovoga proizlazi da Franjina karizma treba i danas djelovati u društvu i Crkvu kako bi se ljudima vratio osjećaj za Boga i sigurnost da Bog živi zaista među nama i da nas spašava po Isusu Kristu“, kazao je biskup Semren. „Papa Franjo, uzimajući ime sv. Franje, uzima i njegov program u obnovi Crkve i kršćana danas. On je papa isusovac koji uzima ime Asiškog siromaška. Za njega je Franjo sjajan, jer je sve. Čovjek koji želi raditi, želi graditi, utemeljitelj reda i njegova pravila, on je putnik i misionar, pjesnik i prorok, mistik, spoznao je u sebi zlo i iz njega izašao, voli prirodu, životinje, vlati trave na livadi, ptice koje nebom lete, ali iznad svega voli ljude, djecu, starce, žene“, riječi su biskupa Semrena koji dodao da papa Franjo posebno ističe da biti manjina zapravo predstavlja snagu.
„Trebamo biti kvasac života i ljubavi, a kvasac je beskrajno manja količina od mase plodova, cvjetova, stabala koji nastaju iz tog kvasca. Naš cilj je slušanje potreba, želja, razočaranja, očaja, nade. Trebamo vratiti nadu mladima, pomagati starima otvarati se prema budućnosti, širiti ljubav. Siromašni među siromašnima. Trebamo uključiti isključene i propovijedati mir“, rekao je biskup Semren ističući da se Crkva se treba osloboditi svjetovnosti koja je velika opasnost što prijeti svakoj osobi i svima u Crkvi. „Kršćanin ne može živjeti svjetovnim duhom. Ne može se služiti dvojici gospodara. Svjetovnost je idolatrija: ispraznost, prevlast i oholost. A to je idol, a ne Bog. Idolopoklonstvo je najteži grijeh“, podsjetio je biskup Semren na riječi pape Franje. Kazao je da je svjetovni duh u novcu odnosno bogatstvu, ispraznosti i oholosti citirajući Isusove riječi da se ne može služiti Bogu i bogatstvu. „Isus je poradi nas postao sluga i u tome nema svjetovnoga duha“, naglasio je biskup Semren navodeći kao posljedicu svjetovnoga duha to da onima koji su obuzeti duhom ovoga svijeta nije stalo do toga, umiru li djeca od gladi, gladuju li obitelji, mogu li se očevi skrbiti o svojoj djeci…
„Papa često ističe kako je današnje društvo zatrovano kulturom odbacivanja, koja je u opreci s kulturom prihvaćanja. A žrtve kulture odbacivanja su upravo najslabiji i najkrhkiji. Papa nas poziva da umnažamo djela kulturu prihvaćanja,djela nadahnuta prije svega dubokom kršćanskom ljubavlju, ljubavlju prema Kristu raspetom. Sv. Franjo i papa Franjo pozivaju nas da iznova otkrijemo radost Evanđelja, radost milosrdne ljubavi Božje koja je veća od svih naših nevjernosti i da krenemo ispočetka živjeti Evanđelje, naviještati Evanđelje onima kojima smo poslani. Zajedništvo s Kristom treba biti zajamčeno zajedništvom Crkvom“, zaključio je biskup Semren.
Nakon molitvenog sadržaja uslijedilo je zajedništvo kod obiteljskog stola uz pjesmu i razgovor. (tabb)