Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
02.09.2013
U predvečerje 26. kolovoza u provincijalnom središtu u Mostaru (Franjevačka 88) 81., ŠSF obilježile su 81. obljetnicu utemeljenja Provincije.
Školske sestre franjevke Provincija Svete Obitelji obilježile su u predvečerje 26. kolovoza u provincijalnom središtu u Mostaru (Franjevačka 88) 81. obljetnicu utemeljenja Provincije. Euharistijskim slavljem u samostanskoj kapeli koje je, u zajedništvu s fra Tomislavom Pervanom i fra Antom Marićem, predslavio fra Mladen Herceg sestre su zahvalili Bogu za bogatu baštinu franejvačke Zajednice kao i za svaku sestru koja u ime Zajednice živi i svjedoči kršćanski i redovnički poziv.
U zahvalnosti su se sjetile nemoćnih i bolesnih sestara koje svojom patnjom i molitvom doprinose poslanju Zajednice i Crkve. Molile su i za najmlađe franjevke kao i za nova duhovna zvanja.
Bila je to još jedna prigoda za sjećanje ne samo na događaj osnivanja Provincije i na sestre koje su svoje živote ugradile u zdanje franjevačke zajednicenam nego i na sve događaje i suputnike provincijalne povijesti po kojima su sestre prepoznavale znakove Božje providnosti i blizine tijekom proteklih desetljeća. Tako je okupljena sestarska zajednica taj dan iskoristila da iskaže zahvalnost Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji za duhovnu skrb sestara. Dosadašnjem duhovniku fra Mladenu Hercegu koji je raspoređen na novu dužnost zahvalile su za tolike godine prisutnosti i za sve poticaje kojima im je „otvarao vrata vjere“, a novom duhovniku fra Tomislavu Peravnu zaželjele su dobrodošlicu u samostan u Međugorju (Baraći b.b.) gdje će boraviti i biti na raspolaganju za duhovne potrebe Zajednice.
Na kraju Euharistijskoga slavlja prisutnima se obratila provincijalna predstojnica s. Franka Bagarić. Zahvaljujući fra Mladenu u ime Zajednice darovala mu je sliku S Crkvom i u Crkvi u Godini vjere koju je naslikala s. Lucijana Kraljević, članica mostarske Provincije. Govor s. Franke prenosimo u cijelosti:
Poštovani fra Mladene, fra Tomislave i fra Ante! Drage sestre! Sve vas srdačno pozdravljam u prigodi osamdeset i prve obljetnice osnutka naše Provincije ŠSF u Hercegovini.
Drage sestre, čestitam svima dan Provincije sa zahvalnošću Bogu za svaku od vas, za sve naše pokojne sestre i sve one koji su nas podržavali i pratili kao i one koje smo mi hrabrile i kojima smo pomagale i bile potpora na putu.
Godina vjere je u našoj biskupiji posvećena je obitelji kao osnovnoj jezgri života i očuvanja svih vjerskih i moralnih vrijednosti jedne zajednice, jednog naroda.
Naša Provincija živi i djeluje pod zaštitom Svete Obitelji u kojoj imamo uzor kako se vjeruje, nada i u međusobnom prihvaćanju i zajedništvu živi ljubav. Neka nas zagovor i zagledanost u ovaj sveti ideal prati na našem osobnom i zajedničkom putu na dobrobit Crkve i slavu Božju.
Danas na poseban način želim zahvaliti časnom bratstvu Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije čiji su članovi od samih početaka duhovo skrbe glede duhovnih potreba u našoj Provinciji. Iskreno zahvaljujemo na ovom daru koji je od neprocjenjive vrijednosti.
Kako nam je već znano, prema zadnjem rasporedu bratstva, uprava Hercegovačke franjevačke provincije povjerila je fra Mladenu službu župnog vikara u župi Međugorje, a fra Tomislava dodijelila za duhovnika našoj Provinciji koji će ako Bog da svakodnevno slaviti sv. Misu u našoj sestarskoj zajednici u Međugorju i biti na raspolaganju za duhovne potrebe na razini Provincije. Fra Tomislave, dobro nam došli! Iako ste Vi vođenjem duhovnih vježbi te po svojim teološkim promišljanjima i pisanoj riječi stalno prisutni u našoj Zajednici, ovakva Vaša nazočnost nama je prigoda da još neposrednije budemo potaknute i ohrabrene dubinom Vašeg promišljanja i iskustva. Neka naš zajednički hod Bog blagoslovi.
Fra Anti od srca zahvaljujemo za sakramentalna slavlja i bratsku blizinu zajednici u Franjevačkoij 88.
Poštovani i dragi fra Mladene, hvala Vama i Vašoj Provinciji, što ste dvadeset godina svog svećeničkog i redovničkog života kao duhovnik darovali našoj Zajednici, što ste najbolji dio svoga traganja i iskustva s Bogom ugradili u nas.
Na našem kršćanskom i redovničkom putu, u našim razgovorima i u našim traženjima čuje se razgovarati i poticati da treba moliti i da je to važno. Puno ih je koji o tom govore ali malo koji pokazuju put. Generacije u našoj Provinciji kroz dvadeset godina Vi ste uvodili u molitvu i učili moliti.
Hvala što ste kroz tolike duhovne vježbe, tečajeve kontemplacije, meditacije, biblijske susrete, upućivali nas u te jednostavne, a opet tako zahtjevne metode. Metode koje su plod milosti i upornosti, kako nam molitva ne bi bila odvojena od života.
Dvadeset godina zajedničkog nam hoda kroz „jeku tišine“ učile smo abecedu duhovnog puta utemeljenu na kršćanskim korijenima, monaškim iskustvima i učiteljstvu Crkve. Okosnica te duhovne abecede je:
- da neprestanim opetovanjem imena Isusova, otkrijemo i zaživimo Božju prisutnost koja nam je darovana i koju oduvijek nosimo u sebi, kako bi više vrednovale sebe i sve stvoreno.
- da je „danas prvi dan ostatka našeg života“. Sve što nas u njemu susreće u obliku kušnje i strasti, radosti i žalosti je poziv da puštanjem i milosnim zazivanjem imena Isusova njime ovladamo, a ne ono nama.
- da na duhovnom putu nema odmora i lagodnosti već da je to za odvažne i hrabre mukotrpno, doživotno. (To jest čovjek danas ne oskudijeva u objašnjenjima, teorijama, mišljenjima i stavovima. – već čovjek danas oskudijeva u opredjeljenju i dosljednosti. Oskudijeva u usredotočenosti na Boga. U pridržavanju smjernica koje istinski otvaraju čovjeka prema sebi i Tvorcu. Čovjek danas oskudijeva u hrabrosti prepuštanja Bogu, najviše u poniznosti.)
- da Isus naše boli cijeli u cjelovita čovjeka. On to čini bezuvjetnim prihvaćanjem koje nas liječi u korijenu.
- da je naša življena svakodnevica mjerilo koliko nam je uspio tečaj kontemplacije ili meditacije, koliko smo napredovali na duhovnom putu.
Hvala Vam za ulogu ovakvog „transfera“ koji nas je upućivao i povezivao s blizim Bogom koji nas neprestano susreće. Hvala za svjedočanstvo duhovne uravnoteženosti u koju je svaka od nas mogla imati pristupa od najmlađih do najstarijih.
Neka nam na ovom životnom hodočašću, mnogo puta praćenom oblakom neznanja ne uzmanjka povjerljivih savjeta koji će našu svijest i naše srce držati otvorenim za Boga i njegovo djelovanje. Dopustite nam i dalje na Vas računati. Hvala, i neka Vam Bog bude blizu u svakom novom danu ostatka Vašeg života.
Nakon Euharistijskoga slavlja zajedništvo je nastavljeno u samostanskom dvorištu uz tjelesnu okrjepu, razgovor i pjesmu.
http: //mostar.ssfcr.org